Zamišljam najgore.

Da napravim neki uvod. Dakle prije nikada mi se nista sličnog nije dešavalo, iz potpuno sam zdrave obitelji. Idem prema 35 godini i ajmo reci unazad oko 4 godine me po prvi put primilo nešto neobjašnjivo loše..Padale su mi na pamet takve misli da nisam mogao spavati mjesecima. Ok da sada ne prepričavam sve detalje, reci cu jedan jednostavan primjer od jučer. Vjerujte mi nije smiješno..nego zapravo prestrašno. Situacija je, čekam vlak na stanici, u daljini vidim svjetla vlaka (Mrak je logicno) Mene hvata panika da ce me taj vlak udarit, ali u tom trenu shvatim kako je vlak jos daleko i da ja nisam zapravo na pruzi i da mi se nista ne moze desiti itd..Scena je sljedeca..Vlak jos nije dosao, ja sam uvjeren da ce me udarit(u tom je problem) Hodao sam i maknuo se cak 20-tak metara od stanice i rampa se spustila, ljudi okolo su me gledali iz auta koji su stali pred signalizacijom. Vlak je naisao tek nakon 4-5 minuta i gledam ga kako prolazi..No sada ono najgore tek dolazi..Moj mozak misli da me vlak udario i da ja nisam vise na ovom svijetu..Osjecaj je toliko los da sam ispustio tonu suza i rekao zasto se to meni desava..Strasno mi je to ikome reci, bojim se otici psihijatru i placati to jel niti ne znam koji je dobar i koji bi mi mogao pomoci..To je samo jedan primjer..Ne znam u sto to spada i koji oblik problema..ali jako me to opterecuje i cak mi ne moze pomoci niti voljena osoba nitko ziv..Koji je uzrok toga mi cak i nije bitan jel ne znam odakle se pojavilo ni kako je doslo, kao iz vedrog neba, bitno mi je da se toga rijesim..Od ekipe nitko ne shvaca tu situaciju i svi se samo smiju i po tome znam da to nisu nikada iskusili,,nebi to pozelio niti najgorem neprijatelju, jel to je uzasno opterecivanje i dezorijentacija sveopcenito..Ako je netko imao ovako nesto slicno barem zamolio bih ga/nju da mi pomogne..Ako vec i postoji tema na ovo jednostavno je ne mogu naci..Eto..toliko

Zamišljam najgore.