Rade Končar strijeljan je od ruke crnokošuljaša 22.svibnja 1942 godine u fašističkom kazamatu.
On je bio organizator KPH i kooridnator organiziranja komunističkih naoružanih odreda za borbu protiv fašista.
Iako čitajuči podatke o g.Konačru nailazim na pogreške,ja bih ih ipak pokušao ispraviti,u ono što vjerujem da je ispravno.
Končar je u biti slovesnko,a ne srpsko ili vlaško prezime.Njegovi pretci su vjerojatno iselili iz dijela Slovenije kada je suzbijena turksa opasnost u primorskoj i ličkoj Hrvatskoj.
1934 godine postao je član KPH,dvije godine poslije uhitila ga je OZD-a(Odijelenje za zaštitu države)te je osuđen na godinu dana.
1938.napreduje u KPH,a 1939.je član CK KPH.
Končar brzo napreduje te 1940.postaje sekretar KPH i član Politbiroa.
Čitao sam knjigu o Končaru prije par godina,Šibesnki proces,autora Andrije Križevića,ali to je vrlo suhoparno napisana biografija,koja na koncu to uopće i nije nego je zbroj faktografija,naravno nekritički napisana prema KPH.
U rujnu 1941.Končar je u mjestu Stolice gdje se na sastanaku područnih komunista odlučuje da se organizira otpor prema fašistima.Organiziraju se oružane kacije.
17.studenog 1941.uhvatila ga je specijalna jedinica crnokošuljaša.
Podvrgnut je mučenju.Fašist su već tada doznali o kome je riječ preko dosjea OZD-e i UNS-a.
Posebni fašsitički sud osudio ga je na smrt.
Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je kasnije slavnom rečenicom;"Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama".
Strijeljan je u Šibeniku,na Šubićevcu,22. svibnja 1942.,s 25 drugih komunista i antifašista.
Mi danas imamo dokumente o neosporno ambicioznom mladiću koji je vrlo rano položio život u borbi protiv fašista.Nema sumnje da je komunistički disao,ali je prije svega bio organizator otpora okupatoru.
On nije doživio da se kasnije NOB okalja zločinima o kojima danas svjedočimo od Kočevskog Roga do Teznog.
Po tome zaslužuje,da jedan mladić,koji je htio slobodu svojoj zemlji ,nije ništa manje važan nego svi oni koji su položili živote za domovinu.
Možda stoga potičem da postoji razlika između prijeratnih i poslijeratnih komunista.
Ovim tvrdim da je Končar kao prijeratni komunist,vjerojatno pun ideala,bio žrtva fašističkog terora nad porobljenim narodom i on je aboliran od poslijeratnih komunističkih nedjela nad zarobljenim neprijateljem i kolaboracionistima.
Moramo razlikovati poslijeratna komunistička nedjela od palih antifašista Piska i ostalih mjesta koji sudali svoje živote u NOB-u,i to ne zbog ideologije nego borbe za slobodu.
On je bio organizator KPH i kooridnator organiziranja komunističkih naoružanih odreda za borbu protiv fašista.
Iako čitajuči podatke o g.Konačru nailazim na pogreške,ja bih ih ipak pokušao ispraviti,u ono što vjerujem da je ispravno.
Končar je u biti slovesnko,a ne srpsko ili vlaško prezime.Njegovi pretci su vjerojatno iselili iz dijela Slovenije kada je suzbijena turksa opasnost u primorskoj i ličkoj Hrvatskoj.
1934 godine postao je član KPH,dvije godine poslije uhitila ga je OZD-a(Odijelenje za zaštitu države)te je osuđen na godinu dana.
1938.napreduje u KPH,a 1939.je član CK KPH.
Končar brzo napreduje te 1940.postaje sekretar KPH i član Politbiroa.
Čitao sam knjigu o Končaru prije par godina,Šibesnki proces,autora Andrije Križevića,ali to je vrlo suhoparno napisana biografija,koja na koncu to uopće i nije nego je zbroj faktografija,naravno nekritički napisana prema KPH.
U rujnu 1941.Končar je u mjestu Stolice gdje se na sastanaku područnih komunista odlučuje da se organizira otpor prema fašistima.Organiziraju se oružane kacije.
17.studenog 1941.uhvatila ga je specijalna jedinica crnokošuljaša.
Podvrgnut je mučenju.Fašist su već tada doznali o kome je riječ preko dosjea OZD-e i UNS-a.
Posebni fašsitički sud osudio ga je na smrt.
Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je kasnije slavnom rečenicom;"Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama".
Strijeljan je u Šibeniku,na Šubićevcu,22. svibnja 1942.,s 25 drugih komunista i antifašista.
Mi danas imamo dokumente o neosporno ambicioznom mladiću koji je vrlo rano položio život u borbi protiv fašista.Nema sumnje da je komunistički disao,ali je prije svega bio organizator otpora okupatoru.
On nije doživio da se kasnije NOB okalja zločinima o kojima danas svjedočimo od Kočevskog Roga do Teznog.
Po tome zaslužuje,da jedan mladić,koji je htio slobodu svojoj zemlji ,nije ništa manje važan nego svi oni koji su položili živote za domovinu.
Možda stoga potičem da postoji razlika između prijeratnih i poslijeratnih komunista.
Ovim tvrdim da je Končar kao prijeratni komunist,vjerojatno pun ideala,bio žrtva fašističkog terora nad porobljenim narodom i on je aboliran od poslijeratnih komunističkih nedjela nad zarobljenim neprijateljem i kolaboracionistima.
Moramo razlikovati poslijeratna komunistička nedjela od palih antifašista Piska i ostalih mjesta koji sudali svoje živote u NOB-u,i to ne zbog ideologije nego borbe za slobodu.
Dan kada je ubijen Rade
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire