dimanche 24 mai 2015

Jesam li mizantrop?

Primjetio sam na sebi, pri dubljoj analizi sebe, da u stvari nikoga ne volim iskreno. Oko mene svi govore da bi za prijatelja ruku u vatru dali a ja nemam bas takav stav. Svi prijatelji me ustvari nerviraju i grozim se prevelike bliskosti sa njima. Mislim, da ne bi bilo zabune ja njima radim usluge i pomazem im, ali ono, cisto reda radi, a ne zbog nekakve ljubavi prema njima!

Isto je cak i sa roditeljima. Kada bi sutra pali u postelju ja se vjrt ne bih ni brinuo o njima. Dao bi ih u dom...

Umrle su mi neke bake i djedovi a ja ni suzu nisam pustio..Na karminama sam bio vesel :mad:

Ne moram ni pricati da prema prosjacima nemam nikakvog suosjecanja pa cak ni iz pretvornosti sto rade ostali... kao sto meni niko nije pomagao dok sam kao mali zivio u bijedi tako ni mene sad nije briga za ostale! Za one donacije na faksu, humanitarne akcije nikada ne dajem pisljivog boba a volontere u takvim akcijama smatram prijetvornim imbecilima!

Jedino prema partneru i svojoj buducoj djeci, osjecam nesto, sve sto nije proisteklo iz mene mene ne zanima!

Pocela me privlaciti ideologija novca, kapitalizma, gazenja onih koji nemaju ambicije da se uzdignu, gledam status ljudi, postujem samo one koji sebe postuju a one koji sebe zale mrzim...


Jesam li mizantrop?

Aucun commentaire:

Enregistrer un commentaire