Mjesto radnje: vlak
Vrijeme radnje: 2015.
Sjedim u vlaku i citam knjigu. Nista sto vec prije nisam napravio. Ne obracam puno pozornosti na ostale putnike. Bacim pogled na njih tu i tamo: netko slusa glazbu, netko se igra pametnim-telefonom ili tabletom, neki sjede i pricaju a neki samo sjede i bulje kroz okna vagonska. I onda skuzih da sam ja jedini koji cita knjigu i ako to vecina ne radi onda nesto sa mnom nije u redu.
I tako polako pocnem razmisljati kada su Krelza i Andric postali Tomic i Jergovic. Kada se Ines, djevojka iz moga kraja, preobrazila u Nives. Okrece li se Marinkovic u grobu?
Nemojmo misliti da je nebo plavlje negdje drugdje. Srbijanska novinarka je otisla na „Radmiloviceve susrete“ i htjela ga osobno sresti. Jedan am. predsjednik na „Goetheovim susretima“ zahvalio se osobno Goetheu sto je pozvan na njegov susret.
Dok sjedim u vlaku i skrivam se, kao crv u jabuci, iza knjige sjetim se pokojeg stiha. Tà ucili li jos netko stihove? Ne, nisam pao na razorenim sledjenim poljima Flandrije, u tom carstvu sto kraj mora bi, dok su zute kise noci ispunjavale tugom. A ovaj oblak nad mojom glavom, kao da skriva ljubavnike bez dodira, koje ni smrt nije zaustavila u letu koji jos traje. Sjetis se i Barbare, Sv(j)etlane i Marije, i gor(s)kih vijenaca pelina, jer plahovita bijase ljubav vruca. Sjetis se i trga roblja gdje si trazio sjetu sto zebe, u gradu u kojem sve bolesti zarazne su. Sjetis se i majke koja te dugo u zimsku noc bolesnog pita: o cemu u snu pjevas sine.
I onda predjes na knjige. Svaka knjiga je jedna osoba. Kao u Celzijusu 232, pardon Fahrenheitu 451. I krenes u setnju. I setas tako knjigu i drugu. Bilo je tog bilo; od slavonskih ravni, preko cuprije na Drini, dodjes do Kazara i Hocima u dalekoj zemlji ruskoj. Ja sam bolestan covjek, rece vrli pisac neki. Bi li idiot kupovao mrtve duse da bi se kasnije pokajao na putu za Sibir? I dalje tiho tece Don, dok Buljbu slusa zaljubljeni sin. Ana i Vronjski ili Kiti i Levin, to su para dva? Danas to zasigurno ne bi bili junaci naseg doba, u bijelim nocima kada majstor ispija svoju Margaritu. Jesu li sve tri sestre ponosne i danas kao ujak Vanja? Zasto i danas ljudi kraj sebe zele lijepe i glupe zene bas kao u ratu i miru? Na smrtnoj postelji oceva i sinova toliko je pametnog receno. Onda Zivago na putu za Gulag i neka Gor(k)cina kao majka.
Ides dalje sa pitanjima. Kupuje li Mefisto i danas jeftino dusu zaljubljenih bolesnika na carobnoj planini. Kada ce Oskar pozeljeti odrasti da bi mogao zaigrati igru staklenih bisera u Kareliji i da bi tek onda patio za djetinjstvom. Om je luk a dusa je strijela dok ne upoznas Christu T. Gdje si bio Adame dok je dobri covjek isao za Secuan? Postoji li Josef K u danasnjim drustvima ili je otisao u Ameriku? Glembajevi ili Buddenbrookovi: prva generacija kuci, druga cuva, treca trosi.
I cekas Godota a pored tebe prolazi stranac na nosorogu u pratnji Sizifa, vjerojatno tragajuci za izgubljenim vremenom. Bi li madam Bovary bila danas starleta ili bi to bila T. Raquin, oh reci mi ljudska grbava komedijo dok hodas tik uz Esmeraldu, dajuci joj cvijece zla iz susjedstva.
Simbioza Nore kada napusti muza i Peera Gynta je (ne)zamisliva, dok starog genija ne dizu slomljena krila, na letu za Kalevalu. Od islandskih i Berlingovih saga, preko Jeruzalema i gospodjice Julije, jagodista pa do zadnjeg Mobergovog pisma, dug je put konji moji.
Kraljevstvo za konja opterecenog bremenom bijelog covjeka na orkanskim visovima je uzrok svemu sto se raspada u Africi.Od naseg covjeka u Engleskoj do crnog macka u am. podrumu, istocno od raja, put je vodio preko Tomine kolibe i malog Gatsbyja kom je zvono zazvonilo, dok je lezao i umirao u am. tragediji , a prije toga bio je na putu jeduci goli rucak lovca u zitu, recitirajuci Howl, plaseci se V Wolf. I kobile ubijaju zar ne?
Kad bi se ponovo rodio postao bih princ (i) Erazmus, kojeg su nadahnule nove ideje. Borio bih se rame uz rame uz Sancha Panzu u izgubljenom raju. Ako bih sto godina bio sam i nitko meni pukovniku ne bi poslao pismo u doba kolere u norvesku sumu sam bih nasao put ka drugom spolu, igrajuci se afganistanskim zmajevima, dok snijeg pada nad glavom istanbulskog kopileta. Kako bi se zvala ruza koju je zanjihao Foucault, dajuci je Veroniki koja zeli umrijeti za razliku od Oskara kojem je Roza podarila osmijeh zadnjih dana.
Kako napraviti idealno drustvo? Utopijski naravno, preko kljusa Napoleona kojeg veliki brat promatra zajedno sa Zamiatinom i ostalim gospodarima muha u vrlom novom svijetu.
Kad bijah dijete razmisljah kao dijete i citah djecije knjige. Gdje su danas junaci Pavlove ulice? Bi li druzba Pere Kvrzice cistila snijeg oko Matinog vlaka? Sa Zane Greyom i Karlom Mayom nije bilo lose biti na ti. Tu su i Tarzan, Pipi Duga Carapa, Guliver, Oliver, Emil, Nils Holgersson i ini. Bilo je tog bilo.
A onda ovdje i sada uhvatim se u razmisljanju kada bih napisao nekoliko redova o samo nekim knjigama koje sam procitao koliko bi se tih mojih redova moglo razumjeti. Ima li jos erudita? Ili bi se nedajboze pomislilo da sam pijuknuo?
I tako sjedim u vlaku 2015. i citam knjigu. Oh vec sam vam pricao o tom.
Ima li danas uopce vise smisla citati knjige?
Vrijeme radnje: 2015.
Sjedim u vlaku i citam knjigu. Nista sto vec prije nisam napravio. Ne obracam puno pozornosti na ostale putnike. Bacim pogled na njih tu i tamo: netko slusa glazbu, netko se igra pametnim-telefonom ili tabletom, neki sjede i pricaju a neki samo sjede i bulje kroz okna vagonska. I onda skuzih da sam ja jedini koji cita knjigu i ako to vecina ne radi onda nesto sa mnom nije u redu.
I tako polako pocnem razmisljati kada su Krelza i Andric postali Tomic i Jergovic. Kada se Ines, djevojka iz moga kraja, preobrazila u Nives. Okrece li se Marinkovic u grobu?
Nemojmo misliti da je nebo plavlje negdje drugdje. Srbijanska novinarka je otisla na „Radmiloviceve susrete“ i htjela ga osobno sresti. Jedan am. predsjednik na „Goetheovim susretima“ zahvalio se osobno Goetheu sto je pozvan na njegov susret.
Dok sjedim u vlaku i skrivam se, kao crv u jabuci, iza knjige sjetim se pokojeg stiha. Tà ucili li jos netko stihove? Ne, nisam pao na razorenim sledjenim poljima Flandrije, u tom carstvu sto kraj mora bi, dok su zute kise noci ispunjavale tugom. A ovaj oblak nad mojom glavom, kao da skriva ljubavnike bez dodira, koje ni smrt nije zaustavila u letu koji jos traje. Sjetis se i Barbare, Sv(j)etlane i Marije, i gor(s)kih vijenaca pelina, jer plahovita bijase ljubav vruca. Sjetis se i trga roblja gdje si trazio sjetu sto zebe, u gradu u kojem sve bolesti zarazne su. Sjetis se i majke koja te dugo u zimsku noc bolesnog pita: o cemu u snu pjevas sine.
I onda predjes na knjige. Svaka knjiga je jedna osoba. Kao u Celzijusu 232, pardon Fahrenheitu 451. I krenes u setnju. I setas tako knjigu i drugu. Bilo je tog bilo; od slavonskih ravni, preko cuprije na Drini, dodjes do Kazara i Hocima u dalekoj zemlji ruskoj. Ja sam bolestan covjek, rece vrli pisac neki. Bi li idiot kupovao mrtve duse da bi se kasnije pokajao na putu za Sibir? I dalje tiho tece Don, dok Buljbu slusa zaljubljeni sin. Ana i Vronjski ili Kiti i Levin, to su para dva? Danas to zasigurno ne bi bili junaci naseg doba, u bijelim nocima kada majstor ispija svoju Margaritu. Jesu li sve tri sestre ponosne i danas kao ujak Vanja? Zasto i danas ljudi kraj sebe zele lijepe i glupe zene bas kao u ratu i miru? Na smrtnoj postelji oceva i sinova toliko je pametnog receno. Onda Zivago na putu za Gulag i neka Gor(k)cina kao majka.
Ides dalje sa pitanjima. Kupuje li Mefisto i danas jeftino dusu zaljubljenih bolesnika na carobnoj planini. Kada ce Oskar pozeljeti odrasti da bi mogao zaigrati igru staklenih bisera u Kareliji i da bi tek onda patio za djetinjstvom. Om je luk a dusa je strijela dok ne upoznas Christu T. Gdje si bio Adame dok je dobri covjek isao za Secuan? Postoji li Josef K u danasnjim drustvima ili je otisao u Ameriku? Glembajevi ili Buddenbrookovi: prva generacija kuci, druga cuva, treca trosi.
I cekas Godota a pored tebe prolazi stranac na nosorogu u pratnji Sizifa, vjerojatno tragajuci za izgubljenim vremenom. Bi li madam Bovary bila danas starleta ili bi to bila T. Raquin, oh reci mi ljudska grbava komedijo dok hodas tik uz Esmeraldu, dajuci joj cvijece zla iz susjedstva.
Simbioza Nore kada napusti muza i Peera Gynta je (ne)zamisliva, dok starog genija ne dizu slomljena krila, na letu za Kalevalu. Od islandskih i Berlingovih saga, preko Jeruzalema i gospodjice Julije, jagodista pa do zadnjeg Mobergovog pisma, dug je put konji moji.
Kraljevstvo za konja opterecenog bremenom bijelog covjeka na orkanskim visovima je uzrok svemu sto se raspada u Africi.Od naseg covjeka u Engleskoj do crnog macka u am. podrumu, istocno od raja, put je vodio preko Tomine kolibe i malog Gatsbyja kom je zvono zazvonilo, dok je lezao i umirao u am. tragediji , a prije toga bio je na putu jeduci goli rucak lovca u zitu, recitirajuci Howl, plaseci se V Wolf. I kobile ubijaju zar ne?
Kad bi se ponovo rodio postao bih princ (i) Erazmus, kojeg su nadahnule nove ideje. Borio bih se rame uz rame uz Sancha Panzu u izgubljenom raju. Ako bih sto godina bio sam i nitko meni pukovniku ne bi poslao pismo u doba kolere u norvesku sumu sam bih nasao put ka drugom spolu, igrajuci se afganistanskim zmajevima, dok snijeg pada nad glavom istanbulskog kopileta. Kako bi se zvala ruza koju je zanjihao Foucault, dajuci je Veroniki koja zeli umrijeti za razliku od Oskara kojem je Roza podarila osmijeh zadnjih dana.
Kako napraviti idealno drustvo? Utopijski naravno, preko kljusa Napoleona kojeg veliki brat promatra zajedno sa Zamiatinom i ostalim gospodarima muha u vrlom novom svijetu.
Kad bijah dijete razmisljah kao dijete i citah djecije knjige. Gdje su danas junaci Pavlove ulice? Bi li druzba Pere Kvrzice cistila snijeg oko Matinog vlaka? Sa Zane Greyom i Karlom Mayom nije bilo lose biti na ti. Tu su i Tarzan, Pipi Duga Carapa, Guliver, Oliver, Emil, Nils Holgersson i ini. Bilo je tog bilo.
A onda ovdje i sada uhvatim se u razmisljanju kada bih napisao nekoliko redova o samo nekim knjigama koje sam procitao koliko bi se tih mojih redova moglo razumjeti. Ima li jos erudita? Ili bi se nedajboze pomislilo da sam pijuknuo?
I tako sjedim u vlaku 2015. i citam knjigu. Oh vec sam vam pricao o tom.
Ima li danas uopce vise smisla citati knjige?
Ima li smisla čitati knjige?
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire