Socijalistička arhitektura, baš kao i skulptura

Odmah na početku, u slučaju dovođenja vlastita primozga u razna zabludna stanja, podsjećam da se pdf Politika nalazi pri vrhu foruma, tako da bivši i sadašnji ministri sadašnjih i bivših vlada, razni, bivši komunistički službenici, domobrani, partizani i ostale izlučevine slobodno odskrolaju prema već kotiranoj poziciji.

Potaknut današnjim, većinom negativno nastrojenim tekstom jednog stranog portala, čiji sam link zabunom zagubio, otvaram temu u cilju stvaranja, prije svega - kvalitetne rasprave ljudi koje zanima dotična tematika, te isto tako - stvaranje kolekcije fotografija uz popratni sadržaj lokacija objekata, baš kao i opis dotičnog, te informacije o njegovu autoru.

Često se veže sa hladnoćom i konzervama za sardine, no to nije u potpunosti točno, baš naprotiv, socijalistička arhitektura i skulptura, većinom su remek djela moderne arhitekture, futurističke arhitekture, jednog prošlog doba naše povijesti u kojoj su djelovali genijalci poput Drage Iblera, Stjepana Planića, Juraja Denzlera, Mladena Kauzlarića, Stjepana Gomboša, Drage Galića, Borisa Magaša, multitalenta Vjenceslava Richtera koji se nalazi uz bok brojnim akademskim umjetincima svjetskog renomea, poput Dušana Džamonje, Vojina Bakića, Ivana Kožarića, te umjetničke, epohalne grupe Gorgona, pa sve do ponira konceptualne umjetnosti, performera Toma Gotovca Lauera. Ova tema, je ujedno i oda počasti jednom dobu, jednim umjetinicima, kakve Hrvatska više nikada neće imati, dok ih u isto vrijeme itekako ima. Oni su tu. U našoj državi, u našim gradovima, u našim selima, u našim ulicama, našim muzejima, kućama, stanovima, sobama, zidovima, našim računalima. Živimo u njihovim zgradama, živimo u onom za što su živjeli oni - za umjetnost. Iskonsku hegelijansku umjetnost - apsolutni duh. Neporecivo najvišu razinu ljudskog bića. Želim da na ovoj temi ne budemo ignoranti nesvjesni postojanja umjetničke težine i estetskog savršenstva zgrade u kojoj spavamo, u kojoj pijemo kavu, u kojoj kupujemo, u kojoj srećemo iritantnu, nadrkanu babu s hrpetinom mačaka, zgrade ispred koje su se generacije zaljubljivale, haustora u kojem ste se prvi put poljubili. Zidića na kojem ste mladost proveli. Parkinga na kojem ste vidjeli Renea Bitorajca kako mlati čuvara istog.

Viđenje umjetnosti je individualno, subjektivno, ali ona svakako i prije svega ima objektivnu vrijednost. Ništa čudno ako su nam neke građevine ili skulpture manje lijepe, odnosno - odvratne. One su upravo svjedok vremena kakvo je bilo, kakvo je i kakvo će biti.

Pozivam sve forumaše, građane, arhitekte, povjesničare umjetnosti, bicikliste, planinare, šetače i ekipe ispred trgovine da se pridruže fotografiranju zdanja i raspravi o njima.

Dosta bi bilo za uvod. :)

Napomena: Socrealizam ne spada pod ovu temu, nije cilj teme, niti je potrebno svrstavati ga tu, izbjegavajte spomenutu tematiku.

Socijalistička arhitektura, baš kao i skulptura