"Svako od nas ima pravo na svoje mišljenje ali ne i na povijesne činjenice", poručila je Grabar Kitarović odgovarajući na pitanje kako komentira izjavu predsjednika Saveza antifašista Istre Ravnića da su micanjem Titove biste sa Pantovčaka povrijeđeni osjećaji većine građana. Izjavila je to uz osmijeh i laganim korakom se odmaknula od novinarskih mikrofona, vjerojatno sva ponosna na još jedan svoj demagoški odgovor.
S obzirom da je gospođa predsjednica to rekla u hrvatskoj Istri (namjerno naglašavam hrvatska), čijoj se ljepoti, ona kao „predsjednica svih građana“ (valjda su uključeni i građani Istre), sigurno divi, trebalo bi je podsjetiti na tri zabavne povijesne činjenice o prošlosti Istre.
1. Istra do ulaska u socijalističku Jugoslaviju nikad nije bila dio hrvatske države.
2. Poslije kapitulacije Italije 8. rujna 1943., pet dana kasnije u Pazinu, Okružni narodnooslobodilački odbor donio odluku o „priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom“. Desetak dana poslije tog povijesnog događaja, Sabor istarskih narodnih predstavnika potvrdio je odluke iz Pazina o otcjepljenju od Italije i sjedinjenju sa Hrvatskom i Jugoslavijom. ZAVNOH je ove odluke prihvatio na drugom zasjedanju u Plaškom u studenome, a AVNOJ na drugom zasjedanju u Jajcu 1943. godine.
3. Poslije njemačkog uspostavljanja Operativne zone Jadransko primorje, antifašistički porket u Istri još je dvije godine čekao na ispunjenje svojih ciljeva. Tek je ratnim operacijama Četvrte armije Jugoslavenske vojske pod zapovjedništvom Petra Drapšina uspio osloboditi Istru od fašizma i nacizma i omogućiti nesmetano pripojenje Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Uz dužno poštovanje prema Domovinskom ratu i prema hrvatskim braniteljima, Istra svoju trenutnu hrvatsku pripadnost duguje prije svega jugoslavenskim partizanima i odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a ne Domovinskom ratu. Predsjednica svih građana bi to morala znati.
S obzirom da je gospođa predsjednica to rekla u hrvatskoj Istri (namjerno naglašavam hrvatska), čijoj se ljepoti, ona kao „predsjednica svih građana“ (valjda su uključeni i građani Istre), sigurno divi, trebalo bi je podsjetiti na tri zabavne povijesne činjenice o prošlosti Istre.
1. Istra do ulaska u socijalističku Jugoslaviju nikad nije bila dio hrvatske države.
2. Poslije kapitulacije Italije 8. rujna 1943., pet dana kasnije u Pazinu, Okružni narodnooslobodilački odbor donio odluku o „priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom“. Desetak dana poslije tog povijesnog događaja, Sabor istarskih narodnih predstavnika potvrdio je odluke iz Pazina o otcjepljenju od Italije i sjedinjenju sa Hrvatskom i Jugoslavijom. ZAVNOH je ove odluke prihvatio na drugom zasjedanju u Plaškom u studenome, a AVNOJ na drugom zasjedanju u Jajcu 1943. godine.
3. Poslije njemačkog uspostavljanja Operativne zone Jadransko primorje, antifašistički porket u Istri još je dvije godine čekao na ispunjenje svojih ciljeva. Tek je ratnim operacijama Četvrte armije Jugoslavenske vojske pod zapovjedništvom Petra Drapšina uspio osloboditi Istru od fašizma i nacizma i omogućiti nesmetano pripojenje Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Uz dužno poštovanje prema Domovinskom ratu i prema hrvatskim braniteljima, Istra svoju trenutnu hrvatsku pripadnost duguje prije svega jugoslavenskim partizanima i odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a ne Domovinskom ratu. Predsjednica svih građana bi to morala znati.
Predsjednica i povijesne činjenice
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire