Nemam drugi akaunt, samo čitam forum, registrirala sam se s namjerom da pitam.
Imam situacije koje mi se ponavljaju u odnosima i koje me muče, jer ne mogu shvatiti zbog čega se događaju.
Upoznam se s nekom osobom i često se viđamo u društvu, te nakon nekog vremena razmijenimo kontakte.
Potom krenu dopisivanja, inicirana sa obje strane, prijateljska ili uvaljivanje, odjednom osobu više ne srećem uživo, a svaki pokušaj dogovora za kavu, šetnju, sex čak (da pokušala sam i to), završava na način ili da se osoba ne pojavi (i to više puta) ili da se izvlači, ali dopisivanja se nastavljaju, kao i dogovori.
Sve te osobe nisu osobe s kojima razmijenjujem emocije, niti su sve osobe sa kojima ja ili on žele nešto, neki odnosi su potpuno prijateljski, neka dopisivanja su potpuno površna.
Jedino zajedničko svima je da su muškarci.
Budući da se to događa dugi niz godina, a neka dopisivanja i traju toliko jer sam odustala od dogovora i da ja stvarno ne mogu naći objašnjenje, ideja mi je da kontaktiram neke koji nisu svježi i s kojima se ne čujem duže vrijeme i upitam ih za razloge takvog ponašanja.
Vas pitam je li to previše i suludo da napravim?
Nemam straha da ću se osramotiti jer imam i previše samopouzdanja, niti imam strah da će mi reći nešto loše jer sam odvojena emocionalno od njih, dvoumim se jer ne znam jel to ekstremno i ima li smisla.
Znam da ovo izgleda nemoguće ali stvarno se događa, dovelo me do toga da pišem po forumu, a čak ni na facebooku ne stavljam tužne pjesme kad sam tužna.
Imam situacije koje mi se ponavljaju u odnosima i koje me muče, jer ne mogu shvatiti zbog čega se događaju.
Upoznam se s nekom osobom i često se viđamo u društvu, te nakon nekog vremena razmijenimo kontakte.
Potom krenu dopisivanja, inicirana sa obje strane, prijateljska ili uvaljivanje, odjednom osobu više ne srećem uživo, a svaki pokušaj dogovora za kavu, šetnju, sex čak (da pokušala sam i to), završava na način ili da se osoba ne pojavi (i to više puta) ili da se izvlači, ali dopisivanja se nastavljaju, kao i dogovori.
Sve te osobe nisu osobe s kojima razmijenjujem emocije, niti su sve osobe sa kojima ja ili on žele nešto, neki odnosi su potpuno prijateljski, neka dopisivanja su potpuno površna.
Jedino zajedničko svima je da su muškarci.
Budući da se to događa dugi niz godina, a neka dopisivanja i traju toliko jer sam odustala od dogovora i da ja stvarno ne mogu naći objašnjenje, ideja mi je da kontaktiram neke koji nisu svježi i s kojima se ne čujem duže vrijeme i upitam ih za razloge takvog ponašanja.
Vas pitam je li to previše i suludo da napravim?
Nemam straha da ću se osramotiti jer imam i previše samopouzdanja, niti imam strah da će mi reći nešto loše jer sam odvojena emocionalno od njih, dvoumim se jer ne znam jel to ekstremno i ima li smisla.
Znam da ovo izgleda nemoguće ali stvarno se događa, dovelo me do toga da pišem po forumu, a čak ni na facebooku ne stavljam tužne pjesme kad sam tužna.
Je li to ipak malo previše?
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire