Hello
Da puno ne mudrujem odmah cu krenuti sa problemom.
Zajedno smo bili 4 i pol godine. Tada je rekla da ne osjeca prema meni isto kao i prije, da vise nema "leptirica" u trbuhu. I odlucimo pauzu. Za vrijeme pauze nisam je gnjavio i sl. dao sam joj vremena i pustio nek se ona meni javi kad razmisli i vidi sta joj odgovara itd. Nakon tjedan-dva javila mi se i odlucili smo pokusati ispocetka. I tako smo krenuli i zabavljali se i bilo je ljepo dva tjedna, nakon toga dobio sam poziv za Brod (prvi brod u mom zivotu) kojeg sam dugo cekao i ona je bila potpora cijelu nasu vezu vezano za Brod. I tako odemo na izlet prije broda i vratimo se nazad i odjednom tisina, dva dana niko nikoga ne zove. Posto me muci zivljenje u ne znanju poslao sam joj poruku da ja vise ne mogu tako i da ne znam sta se njoj vrti u glavi i da je najbolje da prekinemo tako da mogu otic na brod i da znam na cemu sam. I onda je ona rekla da ipak ne zeli prekinit s menon i da cemo nastavit dalje.
I tako odem ja na brod, odrzavali smo vezu, i ja sam joj non stop govorio kako da ne racuna na mene (moguce da san tu falija ili me krivo shvatila) ali moje namjere su bile da ne racuna na mene kao starog menr nego da cu bit jos bolji od starog sebe. Nakon 7 mjeseci ja dodjem kuci i sutradan me ostavi. Ostavi me radi razloga da nema vise osjecaja kao i prije, da njoj odgovara zivot kakvi je imala posljednja tri mjesaca (solo) i sl. Naravno prihvatim sve to i sad ne znam ni sam sta da cinim.
Ima li kakvih savjeta da ja to pribolim, da to zaboravim, da prestanem mislit o njoj i sl. Ima li kakve sanse da u nekoj buducnosti da se opet spojimo, sta mi je cinit malo san izgubljen.
Hvala
Da puno ne mudrujem odmah cu krenuti sa problemom.
Zajedno smo bili 4 i pol godine. Tada je rekla da ne osjeca prema meni isto kao i prije, da vise nema "leptirica" u trbuhu. I odlucimo pauzu. Za vrijeme pauze nisam je gnjavio i sl. dao sam joj vremena i pustio nek se ona meni javi kad razmisli i vidi sta joj odgovara itd. Nakon tjedan-dva javila mi se i odlucili smo pokusati ispocetka. I tako smo krenuli i zabavljali se i bilo je ljepo dva tjedna, nakon toga dobio sam poziv za Brod (prvi brod u mom zivotu) kojeg sam dugo cekao i ona je bila potpora cijelu nasu vezu vezano za Brod. I tako odemo na izlet prije broda i vratimo se nazad i odjednom tisina, dva dana niko nikoga ne zove. Posto me muci zivljenje u ne znanju poslao sam joj poruku da ja vise ne mogu tako i da ne znam sta se njoj vrti u glavi i da je najbolje da prekinemo tako da mogu otic na brod i da znam na cemu sam. I onda je ona rekla da ipak ne zeli prekinit s menon i da cemo nastavit dalje.
I tako odem ja na brod, odrzavali smo vezu, i ja sam joj non stop govorio kako da ne racuna na mene (moguce da san tu falija ili me krivo shvatila) ali moje namjere su bile da ne racuna na mene kao starog menr nego da cu bit jos bolji od starog sebe. Nakon 7 mjeseci ja dodjem kuci i sutradan me ostavi. Ostavi me radi razloga da nema vise osjecaja kao i prije, da njoj odgovara zivot kakvi je imala posljednja tri mjesaca (solo) i sl. Naravno prihvatim sve to i sad ne znam ni sam sta da cinim.
Ima li kakvih savjeta da ja to pribolim, da to zaboravim, da prestanem mislit o njoj i sl. Ima li kakve sanse da u nekoj buducnosti da se opet spojimo, sta mi je cinit malo san izgubljen.
Hvala
Moze pomoc ekipe koja je dozivila slican prekid
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire