Pozdrav svima. Nisam znao gdje drugdje staviti ovaj post (osim na US, no rekoh si da ne želim više tamo). Pomalo je depresivno i ispada očajno, oglasi sliče jedni drugome. A očajan nisam. Depra me ne zanima, kao niti bilo kakvo drugo negativno stanje uma, i ne želim biti strpan u isti koš sa drugima. Pa odlučih probati ovdje, u drugačijem tonu. Nije me strah što će drugi reći, nije mi problem ući u "lavlju jazbinu" :P. Naučio sam na izazove i otupio na svašta pa sam i sad spreman na svašta. Nemam namjeru nikoga iritirati, vrijeđati, dosađivati itd. Čisto da probam vidjeti ima li za mene smisla ovaj forum (i pokušati doprijeti do one publike koja ne zalazi na US zbog gore spomenutog razloga). Ako admini odluče da ovome tu nije mjesto, slobodno mogu obrisati ovu temu, nema frke, ne treba premještati ništa (temu zapravo pišem više kao jedan post, nisam zamislio odgovarati na tuđe postove, samo u inbox, ako se tko javi, jer nisam baš aktivan član foruma. Prelistao sam nekoliko stranica tema u potrazi za sličnom temom, pročitao sam pravila ŽK i nisam vidio da je zabranjeno.
Dakle. Hmmm. Where to start...
Sa nekima od vas sam već pričao. Nekima nisam odgovorio, ili vi meni (vjerojatno je bio dobar razlog, poštujem to). Neke bi mi slale čudne poruke, neke pomalo scary poruke, pa smiješne, ili pak utješne i odobravajuće. Zahvaljujem na lijepim riječima :).
Zanima me postoji li ovdje netko (ženskog spola naravno, jer sa muškima se rijetko kada kužim), netko za druženje, netko za zezanje, netko za bicikliranje (ili trčanje možda?), netko za seriju i filmove, netko za jahanje ako želi i zna, netko za plesanje ako zna ili želi naučiti, ili možda sviranje kakvog instrumenta ili pjevanje? Nije da sam sada neki dobar pjevač, radije sviram, no imam feeling da kada bih baš trebao da i ne bih zvučao loše. Ne pišem sve ovo da bih se pohvalio, nego čisto da se vidi što sve mogu ponuditi i tko stoji iza ovog nicka kojeg u zadnje vrijeme jedan dio ljudi (npr opterećeni nacionalizmom) krivo tumači, no okej, moja greška, činio se dobar tada. Nekog za društvene igre tipa CAH ili neki kviz (da se vidi koliko suxam u općoj kulturi xD), ili možda kakve sportske igre, jer nije da baš ljenčarim svaki dan. Ne mogu biti beskoristan cijeli dan, osim kad sam bolestan. No opet, nije da mi krevet, grickalice i film zvuče kao bad idea ;).
Netko tko vidi da ovaj svijet nije samo ono što nam govore na televizoru, radiju ili internetu. Netko tko vidi dalje od običnih granica i normi društva. Dakle, očito nekog za filozofiranje, o pametnim i nepametnim temama. Nekog, za možda potencijalno nešto više jednog dana? Tko se toga ne boji kao će joj netko nogu odrezati. Da, po netu ima svašta. No nije svugdje i svatko isti. Nekog tko traži svuda i posvuda i ne nalazi ništa pošteno i normalno, ili bar "you're wierd - I like you" normalno...
Da definiram to wierd? Hmmm. Zombiji ispred vampira, nije da sam sad nekakav zombie fan, no imaju mi više onog nečeg nego vampiri xD. Star Trek ispred Star Warsa. Ma hell, Stargate, Farscape, i Forbidden Planet iz 1950te ispred Star Warsa xD :P. Chiptunes ispred mainstreama, rock ispred domaće nazovi to glazbe (no ExYu stvari mi se actuly sviđaju). Trance ispred stranih deračina ili narodnjaka, folka, cajki itd. Ambijentalna, chillout, lounge i klasika ispred vjerskih napjeva (brrr). Industrial/progressive ispred rapa. Glazba je super stvar. No nisam jedan od onih kojima će sad neka pjesma biti vodilja kroz život. Svoj život vodim samostalno, bez tuđih odluka ili neurolingvističkih subliminalnih poruka/znakova. I kinda see that / have bullshit detector.
Htio sam naučiti svirati klavir - dobio i naučio gitaru. Saksofon i violina mi također zvuče super, nadam se probati i njih jednog dana. Uvijek sam htio psa, no kako život naravno ima smisla za humor, dobih mačke. Actuly sumnjam da bih se toliko smijao psima kao ovim šeprtljavcima :). Iz matiše nikada nisam imao ocjenu veću od 3, a i ta trojka je bila jedna jedina - no sada mogu množiti, dijeliti, kvadrirati, kubirati i korjenovati i sedmeroznamenkaste brojeve, u glavi, u 5-10 sec, bez olovke i papira ili digitrona. Easy "trick" and fun to do too ;). Što još, hmmm, crtam prilično dobro (hmmm, pictionary anyone?), nikad se ne gubim u prostoru (adventure in the woods anyone?). Ne jurim, ne žurim, ipak sam Jarac po horoskopu (ako nekog zanima), radije čekam na onu neku pravu stvar nego štogod prvo naiđe. Ne tražim tipične stvari koje traže moji vršnjaci. Ne zanimaju me alkohol, cigarete, kladionice, nogomet, teretana (imam teretanu sa cjepanjem drva ili bicikliranjem u druge gradove kad me pukne višak energije). Ne zanima me niti bilo tko ili bilo što. Netko meni ravan. Netko tko može ponuditi isto ili bar slično. Netko kome kotačići u glavi ne trokiraju ako čuje/vidi više od jedne rečenice u smsu/whatsappu. Netko komunikativan, bez predpostavki, predrasuda, bez "svi su muški isti" ili "ja sam takva i neću se mijenjati nikada". Kako nećeš? Već sutra si nova osoba. Danas si prošla pored cvijeta kojeg jučer nije bilo, a možda ga neće biti već sutra. Netko tko iskoristi svaku priliku, tko može probaviti detalje u sekundama a ne mjesecima. Nekog tko zna što želi i treba u svom životu, no opet nekog tolerantnog, strpljivog kada vidi da se ono drugo trudi a ne ide odmah iz prve.
Zanima me netko tko i u nečem naizgled običnom vidi nešto vrlo zanimljivo, ili intimno. Ne, ne govorim sada o seksu. Razlikujem više vrsta intimnosti i nemam problema govoriti ni o čemu škakljivom. Nekog tko npr i u zagrljaju može vidjeti nešto više od samo mehanike. Prošao sam svakakva sranja i gluposti u životu tako da mi je dosta "ispitivanja terena" ili igranja igrica. Stidljivost i šutljivost su odavno nestali. Znam za granice ukusa, bonton itd no nisam sad baš svetac, khm khm ;). Ne forsiram, ne gnjavim, ne zajebavam i ne mučim slabije. Jednostavno nisam takav tip osobe. Više sam za proaktivan i praktičan pristup, no nije da se ne znam šaliti, opustiti, zezati itd. Većinom to ovisi o drugoj osobi.
Pazim dosta na prehranu, zdravlje (jer moram, a i želim, medicina je imala svoju priliku prvih 15 godina i nije riješila ništa). Ne zanima me politika, nacionalizam, religija. Ne jurim doktoru za svaku sitnicu ili po cjepivo kao bogatunčić po novi iPhone. Ne slušaju mi se propovjedi i dernjava popa tokom mise a onda razgovor babica poslije kak je njihov svećenik strog i dobar. I see a neurolinguistic subliminal bullshit a ne propovjed koja uči toleranciji, razumjevanju i jednakosti. Vidim problem, no istovremeno vidim i riješenje. Ne govorim trebalo bi nego ili dam konkretne upute ili kažem - idemo učiniti nešto. Nisam sad aktivist, nisam vegetarijanac, nisam bloger i nisam nekakva ličnost, nisam niti svetac i konzerva niti druge krajnosti. nisam ništa posebno, samo vidim i činim stvari drugačije. Vlastiti interesi mi nisu ispred svačijih...
Razmišljam, isplati li se ostajati tu u svačijoj našoj i gledati ovaj cirkus ili bježati. Razmišljam, pobjeći sam, ili sa nekime. Bilo bi ljepše sa nekime. No za sad samo razmišljam, sakupljam informacije, malo pomalo, za svaki slučaj. Razmišljam unaprijed umjesto "ne znam gdje sam sutra a kamoli za godinu dana" ili "ja sam još mlad/mlada, trebam se izživiti". Fuck that! Neurolinguistic subliminal bull! Sve što trebaš je biti svjesna svega, sada, svojih želja i realnih ciljeva i polako raditi svaki dan na njima. A ne "ima vremena, to ćemo rješavat za 10 godina". Heh. Radije bih živio punim plućima i iskoristio svaki dan koliko god mogu i umro ranije, nego ne radio ništa ili bio vezan za krevet zbog neke bolesti jer se nisam potrudio učiniti nešto dok sam još mogao.
Ok, ne moram o tužnim ili teškim temama. Unatoč svemu lošemu što sam prošao, smatram da i nije bilo baš tako loše. Moglo je i gore. Sretan sam, osjećam se više manje kompletno i happy koliko je trenutno moguće (well, kad maknem stvari koje nam svima znaju izazvati stres). No uvijek se može bolje. Kada netko osjeti da mu/joj nešto fali. Ili bolje rečeno, kada osjeti da fali netko. Već dugo znam za taj osjećaj, želim više, hoću bolje, tražim sve i dajem sve! Trenutno je takav osjećaj koji kaže da je vrijeme za nove stvari, nove ljude itd. Nadograđujem se, poboljšavam se. No koliko god učio o svemu, koliko god različitih postignuća i uspjeha imao, niti jedan još nije došao do toga da ti daje onaj osjećaj kada se sa nekime kužiš, shvaćaš, razumiješ. Vidiš ju/ga u dušu, u misli. Osjećaj kada nekog zagrliš a ne osjećaš se faking usamljeno ili prazno. Osjećaj kada nekog pogledaš i ne vidiš samo fizičku ljušturu koja trkelja i glumi zrelost. Osjećaj kada se sa nekime spojiš, na svim razinama. Od internih fora, pa do hm, "full kontakt sporta" ;). No da to nije samo na fizičkoj razini. Ne znam, teško je objasniti tako da svatko tko pročita ovaj monolog shvati što sam htio reći i da usput ne ispadne ženskasto. Meh. Nekima će sve zvučati klišejasto, nekima gejasto, nekima iritantno. Actuly, briga me.
Neću reći da mi je teško naći društvo pa sada ovako tražim. Imam ga, pretežno je žensko no nisu svi uvijek raspoloživi, novih i kvalitetnih ljudi/prijatelja nikad dosta. A tko zna, možda se nekome i ovako zbunjen i lud svidim. Nekome tko npr ne zalazi na US. Nekako sam se uvijek više i bolje uklapao kod cura, još od osnovne. Pa da vidimo što će sada biti tu :).
Mogao bih ispisati stotinu postova o svemu i svačemu no to ne bi bilo ni 1% svega. Bez brige, nisam na duracell baterijama kao neke od vas :P ne pišem uvijek ovako duge tekstove, no radije bih za sada ovako. Neka se vidi odmah kome odgovaram, a kome ne. Tako da napokon isprobam sve opcije koje se tu nude i krenem dalje. Ako tko bude zainteresiran, inbox je otvoren. A ako ne, nikome ništa. Probao sam. Dao sve od sebe. It was fun while it lasted.
Oh, još samo neke osnovne informacije. Ja: Zagreb, 29 god. Ti: poželjno Zagreb-Dubrava-Sljeme (i bicikl xD). Ostalo ćemo vidjeti ;).
There, the end...
Dakle. Hmmm. Where to start...
Sa nekima od vas sam već pričao. Nekima nisam odgovorio, ili vi meni (vjerojatno je bio dobar razlog, poštujem to). Neke bi mi slale čudne poruke, neke pomalo scary poruke, pa smiješne, ili pak utješne i odobravajuće. Zahvaljujem na lijepim riječima :).
Zanima me postoji li ovdje netko (ženskog spola naravno, jer sa muškima se rijetko kada kužim), netko za druženje, netko za zezanje, netko za bicikliranje (ili trčanje možda?), netko za seriju i filmove, netko za jahanje ako želi i zna, netko za plesanje ako zna ili želi naučiti, ili možda sviranje kakvog instrumenta ili pjevanje? Nije da sam sada neki dobar pjevač, radije sviram, no imam feeling da kada bih baš trebao da i ne bih zvučao loše. Ne pišem sve ovo da bih se pohvalio, nego čisto da se vidi što sve mogu ponuditi i tko stoji iza ovog nicka kojeg u zadnje vrijeme jedan dio ljudi (npr opterećeni nacionalizmom) krivo tumači, no okej, moja greška, činio se dobar tada. Nekog za društvene igre tipa CAH ili neki kviz (da se vidi koliko suxam u općoj kulturi xD), ili možda kakve sportske igre, jer nije da baš ljenčarim svaki dan. Ne mogu biti beskoristan cijeli dan, osim kad sam bolestan. No opet, nije da mi krevet, grickalice i film zvuče kao bad idea ;).
Netko tko vidi da ovaj svijet nije samo ono što nam govore na televizoru, radiju ili internetu. Netko tko vidi dalje od običnih granica i normi društva. Dakle, očito nekog za filozofiranje, o pametnim i nepametnim temama. Nekog, za možda potencijalno nešto više jednog dana? Tko se toga ne boji kao će joj netko nogu odrezati. Da, po netu ima svašta. No nije svugdje i svatko isti. Nekog tko traži svuda i posvuda i ne nalazi ništa pošteno i normalno, ili bar "you're wierd - I like you" normalno...
Da definiram to wierd? Hmmm. Zombiji ispred vampira, nije da sam sad nekakav zombie fan, no imaju mi više onog nečeg nego vampiri xD. Star Trek ispred Star Warsa. Ma hell, Stargate, Farscape, i Forbidden Planet iz 1950te ispred Star Warsa xD :P. Chiptunes ispred mainstreama, rock ispred domaće nazovi to glazbe (no ExYu stvari mi se actuly sviđaju). Trance ispred stranih deračina ili narodnjaka, folka, cajki itd. Ambijentalna, chillout, lounge i klasika ispred vjerskih napjeva (brrr). Industrial/progressive ispred rapa. Glazba je super stvar. No nisam jedan od onih kojima će sad neka pjesma biti vodilja kroz život. Svoj život vodim samostalno, bez tuđih odluka ili neurolingvističkih subliminalnih poruka/znakova. I kinda see that / have bullshit detector.
Htio sam naučiti svirati klavir - dobio i naučio gitaru. Saksofon i violina mi također zvuče super, nadam se probati i njih jednog dana. Uvijek sam htio psa, no kako život naravno ima smisla za humor, dobih mačke. Actuly sumnjam da bih se toliko smijao psima kao ovim šeprtljavcima :). Iz matiše nikada nisam imao ocjenu veću od 3, a i ta trojka je bila jedna jedina - no sada mogu množiti, dijeliti, kvadrirati, kubirati i korjenovati i sedmeroznamenkaste brojeve, u glavi, u 5-10 sec, bez olovke i papira ili digitrona. Easy "trick" and fun to do too ;). Što još, hmmm, crtam prilično dobro (hmmm, pictionary anyone?), nikad se ne gubim u prostoru (adventure in the woods anyone?). Ne jurim, ne žurim, ipak sam Jarac po horoskopu (ako nekog zanima), radije čekam na onu neku pravu stvar nego štogod prvo naiđe. Ne tražim tipične stvari koje traže moji vršnjaci. Ne zanimaju me alkohol, cigarete, kladionice, nogomet, teretana (imam teretanu sa cjepanjem drva ili bicikliranjem u druge gradove kad me pukne višak energije). Ne zanima me niti bilo tko ili bilo što. Netko meni ravan. Netko tko može ponuditi isto ili bar slično. Netko kome kotačići u glavi ne trokiraju ako čuje/vidi više od jedne rečenice u smsu/whatsappu. Netko komunikativan, bez predpostavki, predrasuda, bez "svi su muški isti" ili "ja sam takva i neću se mijenjati nikada". Kako nećeš? Već sutra si nova osoba. Danas si prošla pored cvijeta kojeg jučer nije bilo, a možda ga neće biti već sutra. Netko tko iskoristi svaku priliku, tko može probaviti detalje u sekundama a ne mjesecima. Nekog tko zna što želi i treba u svom životu, no opet nekog tolerantnog, strpljivog kada vidi da se ono drugo trudi a ne ide odmah iz prve.
Zanima me netko tko i u nečem naizgled običnom vidi nešto vrlo zanimljivo, ili intimno. Ne, ne govorim sada o seksu. Razlikujem više vrsta intimnosti i nemam problema govoriti ni o čemu škakljivom. Nekog tko npr i u zagrljaju može vidjeti nešto više od samo mehanike. Prošao sam svakakva sranja i gluposti u životu tako da mi je dosta "ispitivanja terena" ili igranja igrica. Stidljivost i šutljivost su odavno nestali. Znam za granice ukusa, bonton itd no nisam sad baš svetac, khm khm ;). Ne forsiram, ne gnjavim, ne zajebavam i ne mučim slabije. Jednostavno nisam takav tip osobe. Više sam za proaktivan i praktičan pristup, no nije da se ne znam šaliti, opustiti, zezati itd. Većinom to ovisi o drugoj osobi.
Pazim dosta na prehranu, zdravlje (jer moram, a i želim, medicina je imala svoju priliku prvih 15 godina i nije riješila ništa). Ne zanima me politika, nacionalizam, religija. Ne jurim doktoru za svaku sitnicu ili po cjepivo kao bogatunčić po novi iPhone. Ne slušaju mi se propovjedi i dernjava popa tokom mise a onda razgovor babica poslije kak je njihov svećenik strog i dobar. I see a neurolinguistic subliminal bullshit a ne propovjed koja uči toleranciji, razumjevanju i jednakosti. Vidim problem, no istovremeno vidim i riješenje. Ne govorim trebalo bi nego ili dam konkretne upute ili kažem - idemo učiniti nešto. Nisam sad aktivist, nisam vegetarijanac, nisam bloger i nisam nekakva ličnost, nisam niti svetac i konzerva niti druge krajnosti. nisam ništa posebno, samo vidim i činim stvari drugačije. Vlastiti interesi mi nisu ispred svačijih...
Razmišljam, isplati li se ostajati tu u svačijoj našoj i gledati ovaj cirkus ili bježati. Razmišljam, pobjeći sam, ili sa nekime. Bilo bi ljepše sa nekime. No za sad samo razmišljam, sakupljam informacije, malo pomalo, za svaki slučaj. Razmišljam unaprijed umjesto "ne znam gdje sam sutra a kamoli za godinu dana" ili "ja sam još mlad/mlada, trebam se izživiti". Fuck that! Neurolinguistic subliminal bull! Sve što trebaš je biti svjesna svega, sada, svojih želja i realnih ciljeva i polako raditi svaki dan na njima. A ne "ima vremena, to ćemo rješavat za 10 godina". Heh. Radije bih živio punim plućima i iskoristio svaki dan koliko god mogu i umro ranije, nego ne radio ništa ili bio vezan za krevet zbog neke bolesti jer se nisam potrudio učiniti nešto dok sam još mogao.
Ok, ne moram o tužnim ili teškim temama. Unatoč svemu lošemu što sam prošao, smatram da i nije bilo baš tako loše. Moglo je i gore. Sretan sam, osjećam se više manje kompletno i happy koliko je trenutno moguće (well, kad maknem stvari koje nam svima znaju izazvati stres). No uvijek se može bolje. Kada netko osjeti da mu/joj nešto fali. Ili bolje rečeno, kada osjeti da fali netko. Već dugo znam za taj osjećaj, želim više, hoću bolje, tražim sve i dajem sve! Trenutno je takav osjećaj koji kaže da je vrijeme za nove stvari, nove ljude itd. Nadograđujem se, poboljšavam se. No koliko god učio o svemu, koliko god različitih postignuća i uspjeha imao, niti jedan još nije došao do toga da ti daje onaj osjećaj kada se sa nekime kužiš, shvaćaš, razumiješ. Vidiš ju/ga u dušu, u misli. Osjećaj kada nekog zagrliš a ne osjećaš se faking usamljeno ili prazno. Osjećaj kada nekog pogledaš i ne vidiš samo fizičku ljušturu koja trkelja i glumi zrelost. Osjećaj kada se sa nekime spojiš, na svim razinama. Od internih fora, pa do hm, "full kontakt sporta" ;). No da to nije samo na fizičkoj razini. Ne znam, teško je objasniti tako da svatko tko pročita ovaj monolog shvati što sam htio reći i da usput ne ispadne ženskasto. Meh. Nekima će sve zvučati klišejasto, nekima gejasto, nekima iritantno. Actuly, briga me.
Neću reći da mi je teško naći društvo pa sada ovako tražim. Imam ga, pretežno je žensko no nisu svi uvijek raspoloživi, novih i kvalitetnih ljudi/prijatelja nikad dosta. A tko zna, možda se nekome i ovako zbunjen i lud svidim. Nekome tko npr ne zalazi na US. Nekako sam se uvijek više i bolje uklapao kod cura, još od osnovne. Pa da vidimo što će sada biti tu :).
Mogao bih ispisati stotinu postova o svemu i svačemu no to ne bi bilo ni 1% svega. Bez brige, nisam na duracell baterijama kao neke od vas :P ne pišem uvijek ovako duge tekstove, no radije bih za sada ovako. Neka se vidi odmah kome odgovaram, a kome ne. Tako da napokon isprobam sve opcije koje se tu nude i krenem dalje. Ako tko bude zainteresiran, inbox je otvoren. A ako ne, nikome ništa. Probao sam. Dao sve od sebe. It was fun while it lasted.
Oh, još samo neke osnovne informacije. Ja: Zagreb, 29 god. Ti: poželjno Zagreb-Dubrava-Sljeme (i bicikl xD). Ostalo ćemo vidjeti ;).
There, the end...
Nešto drugačije
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire