Pozdrav. Mnogo godina sam imala tesku i konfliktnu vezu s deckom. Meni to i nije bila veza , vec vise prijatelji s povlasticama. Svako malo je odlazio i opcenito se ponasao , ko da me jedva trpi. Imali smo ogromne pauze. Onda sam ja upala na studij klavira u Engleskoj, pa smo se na brzinu ozenili da bi mogli tamo biti skupa , raditi, te imati neku financijsku sigurnost, da bi mogli i djecu imati. Kao to ce sve rjesiti, ako se zaposlimo. Otkad smo se ozenili bili smo prvih tjedan dana sretni. Nakon toga je uzas. Mene ni nema jer sam vecinom u Engleskoj , on je odustao da ide sa mnom raditi, a kad god se vratim, umjesto buketa cvijeca me cekaju psovke i svadje. Kad god dodjem se posvadjamo i on ode svojima pa se ni ne vidimo. U zadnjih 5 i pol mjeseci od vjencanja smo proveli mozda 30 dana skupa. On nece ni raditi. Dobro vidim da to ne ide nikamo od drugog tjedna. Dok se ja ubijam po Engleskoj gospon uziva u Hrvatskoj i psuje me kad mu god dodje. Predlazem razvod ali me ignorira. Ne znam sta da radim i kako da mu pokazem da vise ne zelim biti s njim i da tak bude s drugom budalom i da ju vrijedja stalno. Strasno je ljubomoran ako me itko pohvali oko klavira. Ne razumijem kako se netko moze toliko odurno ponasati prema drugoj osobi i zasto sam jos uvijek navezana?
Besmislen brak
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire