Svijet na abstraktnoj razini vidim.

Došao sam do nekog zaključka, vidim svijet na abstraktnoj razini.

Abstraktno je ono zajedničko unutar gledanih pojmova.



Gledam lica, ja vidim samo usporedbu lica.

I koliko god pijan bio, pomaže, no ne nemogu pobječi od usporedbe koju svedem na abstrakciju.



I vjerovao sam da to neki oblik inteligencije ali nije, prosječan, pa zašto onda vidim abstrakciju.



Koliko god gledao u vas, samo ču vidjeti abstrakciju, nikad neču vidjeti vas.

I kad se napijem, to za mene da se spustim na zemlju, a cijelo vrijeme što onda gledam, tražim abstrakciju.

To cijelo vrijeme radim, meni to normalno.



I vidite stalno tvrdo č, no mi kajkavci imamo samo tvrdo Č.



I probao sam sa različitim stvarima, ne radi ono što ti se ne radi, nemoj zapaliti cigaretu, samo radi pritisak na tebe, no sve ostaje isto.



Možda je ipak to samo šizofrenija, no imati takvu sposobnost abstrakcije i zvati to šizofrenijom čini mi se lame...



Uvozna cigareta uz uvoznu pivu uz izvoznički rad, mislim da nije šizofrenija, već nešto što ne vidim ali je tu...



Logično objašnjenje bi bilo nedetektirana inteligencija poput emo ili soc ali ako ja to kažem onda sam šizofrenija za opravdanje sebe.

Svijet na abstraktnoj razini vidim.