U sukobu sa samim sobom?

Pozdrav,imam problema s temperamentom,zapravo to nije problem nego cinjenica da zivim u civilizaciji okruzen drugim ljudima stvara taj problem.

Odmah na pocetku da napomenem da nisam onaj tip osobe koji vrijeđa ili omalovazava druge ljude,apsolutno ne,volim i postujem sve oko sebe dok...dok ne dođu u kontakt samnom,ili se na neki nacin osjetim ugrozeno s njihove strane.
Znaci u biti volim druge ljude kao individue,kao meni nepoznate ljude u prolazu koje viđam svakodnevno.Problem nastaje kad se upoznam s nekima od njih,jednostavno nemam tolerancije prema njima nit me zanimaju njihove price i problemi.Kako da objasnim,volim ih upravo onakve kakve ih zelim vidit a ne onakve kakvi jesu.
Zanimljivo je i to sto imam relativno dobar socijalni zivot,ljude s kojima se druzim nekoliko godina a opet sam toliko hladan i nezainteresiran prema "novima".

U poslovnom svijetu sam usao u sukob sa svakim mogucim poslodavcem za kojeg sam ikad radio,sve dok nisam shvatio da zapravo ne podnosim autoritete i jednostavno sam postao poduzetnik i sad imam svoju firmu.
No sukobi s drugima jednostavno ne prestaju,mozda imam nekakav poremecaj licnosti jer na neki nacin podsvjesno uzivam u tome kad se svađam s drugima,dok se osjecam bezveze i prosjecno kad je sve ok.

Ljubavni zivot nista,izbjegavam vezu.Iako mi se nude prilike svako malo jednostavno odbijam sve kave i pozive na druzenja,jednostavno sam zatvoren prema drugim ljudima.I kad se uspijem uhvatit u onim rijetkim trenucima da pozelim nekog kraj sebe jednostavno mi skoci ego,kao sta ce meni netko drugi,dovoljan sam sam sebi.
Ponekad se pitam sta se to meni dogodilo,od dobre osobe sam postao santa leda,gotovo kao serijski ubojica bez emocija i bilo kakvog suosjecanja i empatije prema drugima.Ne vjerujem novim ljudima i stalno se spremam na napad na njih prije nego me preduhitre,prije nego me oni zeznu.

U sukobu sa samim sobom?