dobar dan :D
došla sam ovdje jer se nadam da ću dobiti neko rame za plakanje neki savjet, jer u zadnjih nekoliko tjedana moj život se preokrenuo za 180 stupnjeva.
imam 23 godine diplomirala sam, imam posao na određeno u struci, i trudna sam neka 3 mijeseca.
oca bebe upoznala sam prije dvije godine kad sam počela radit kao stažiš u firmi, bio je poslovni partner i samim tim smo počeli često surađivat i službeno komunicirat. kad sam prije godinu dana završila sa stažom i pitanje je bilo dali ću dobiti novi ugvor po isteku staža on je ponudio meni mjesto u svojoj firmi. u svojoj firmi sam dobila novi ugovor i bila zadovoljna uvjetima i nisam prihvatila njegovu ponudu ali suradnja se idalje odvijala normlano. u tom preijodu smo se i osobno zbližili pozvao me na večaru. na prvu mi se počeo enormno sviđat ali sam saznala da je 11 godina stari. dobro je izgledao. možda kao da ima 28 ne sigurno da je debelo u 30-ima. no svjedeno polako smo svoja druženja nastavljali i bilo nam je ljepo. dosta smo vremena provodili skupa, trudili se skupa poslje posla jest ili popit kavu u nekoj pauzi. prije dva mjeseca počela sam osjećaj užasan umor, pospanost, vrtoglavice i mučnine, prepisivala sam to poslu i stresu, lošoj prehrani, svemu osim trudnoći, nekoliko dana nakon tog, pozlilo mi je u njegovom stanu odvezao me doktoru i tu sam saznala sam da sam trudna. on je bio u čekaonici poprilično zabrinut, nisam mu ništa govorila, tih dana imao je hrpu stvari za rješiti i privatno i poslovno a i željela sam biti sigurna da ga neću izgubiti. par dana iza u nekom bezveznom razgovoru sam ga pitala dali bi htio bebu, i rekao je "ne, nisam materijal za oca, to djete bi bilo nesretno, mislim da bih radije ako se desi nagovorio partnericu na pobačaj nego da djete odrasta uz mene, ja nisam dobar čovjek" i ta rečenica mi odzvanja u ušima svaki dan.
odlučila sam prekinuti kontakte s njim. rekla sam mu da mi je postalo preteško u vezi, on se trudio i zvao i dolazio. odlučila sam mu nikad ne reć da će dobit djete, da sazna sam je rekao nagovarao bi me na ab. ovako će djete bit rođeno a on će imat svoj stari život. i činilo mi se da ću uspjet čuvat tu tajnu ali kako vrijeme ide čini mi se da će biti sve teže. a i muči me što će jednog dana sigurno saznati da je otac. svaka tajna se dozna i ova će.
svojima sam rekla i nisu bili presretni ali su me podržali, rekli su da će bit uz mene ako dobijem otkaz, da se mogu vratit njima.
ja osjećam da pucam po šaovima. šuška se da sam trudna, pitanje je dana kad će on sam čuti za te glasine.
on je cijelo vrijeme veze bio dobar prema meni doduše nikad ta veza nije bila ozbiljna da bih ga dovela doma ili da bi me vodio svojima. on je poprilično grub u seksualnim odnosima ali dobar i pažljiv izvan toga.
zanima me što vi mislite da mu kažem, da šutim ili da nestanem iz kruga u kojem se on kreće?
unaprijed hvala na podršci.
došla sam ovdje jer se nadam da ću dobiti neko rame za plakanje neki savjet, jer u zadnjih nekoliko tjedana moj život se preokrenuo za 180 stupnjeva.
imam 23 godine diplomirala sam, imam posao na određeno u struci, i trudna sam neka 3 mijeseca.
oca bebe upoznala sam prije dvije godine kad sam počela radit kao stažiš u firmi, bio je poslovni partner i samim tim smo počeli često surađivat i službeno komunicirat. kad sam prije godinu dana završila sa stažom i pitanje je bilo dali ću dobiti novi ugvor po isteku staža on je ponudio meni mjesto u svojoj firmi. u svojoj firmi sam dobila novi ugovor i bila zadovoljna uvjetima i nisam prihvatila njegovu ponudu ali suradnja se idalje odvijala normlano. u tom preijodu smo se i osobno zbližili pozvao me na večaru. na prvu mi se počeo enormno sviđat ali sam saznala da je 11 godina stari. dobro je izgledao. možda kao da ima 28 ne sigurno da je debelo u 30-ima. no svjedeno polako smo svoja druženja nastavljali i bilo nam je ljepo. dosta smo vremena provodili skupa, trudili se skupa poslje posla jest ili popit kavu u nekoj pauzi. prije dva mjeseca počela sam osjećaj užasan umor, pospanost, vrtoglavice i mučnine, prepisivala sam to poslu i stresu, lošoj prehrani, svemu osim trudnoći, nekoliko dana nakon tog, pozlilo mi je u njegovom stanu odvezao me doktoru i tu sam saznala sam da sam trudna. on je bio u čekaonici poprilično zabrinut, nisam mu ništa govorila, tih dana imao je hrpu stvari za rješiti i privatno i poslovno a i željela sam biti sigurna da ga neću izgubiti. par dana iza u nekom bezveznom razgovoru sam ga pitala dali bi htio bebu, i rekao je "ne, nisam materijal za oca, to djete bi bilo nesretno, mislim da bih radije ako se desi nagovorio partnericu na pobačaj nego da djete odrasta uz mene, ja nisam dobar čovjek" i ta rečenica mi odzvanja u ušima svaki dan.
odlučila sam prekinuti kontakte s njim. rekla sam mu da mi je postalo preteško u vezi, on se trudio i zvao i dolazio. odlučila sam mu nikad ne reć da će dobit djete, da sazna sam je rekao nagovarao bi me na ab. ovako će djete bit rođeno a on će imat svoj stari život. i činilo mi se da ću uspjet čuvat tu tajnu ali kako vrijeme ide čini mi se da će biti sve teže. a i muči me što će jednog dana sigurno saznati da je otac. svaka tajna se dozna i ova će.
svojima sam rekla i nisu bili presretni ali su me podržali, rekli su da će bit uz mene ako dobijem otkaz, da se mogu vratit njima.
ja osjećam da pucam po šaovima. šuška se da sam trudna, pitanje je dana kad će on sam čuti za te glasine.
on je cijelo vrijeme veze bio dobar prema meni doduše nikad ta veza nije bila ozbiljna da bih ga dovela doma ili da bi me vodio svojima. on je poprilično grub u seksualnim odnosima ali dobar i pažljiv izvan toga.
zanima me što vi mislite da mu kažem, da šutim ili da nestanem iz kruga u kojem se on kreće?
unaprijed hvala na podršci.
reći mu za dijete ili ne
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire