Pozdrav.
Imam potrebu ovo napisat, prvi put ovako 'istresam dusu' u nadi da dobijem neke savjete ili misljenja od vas, cijenjenih forumasa.
Probat ću biti što kraći i što jasniji, tu sam za vaše upite.
Imam 26 godina, rođen u maloj sredini, dosta konzervativno odgojen.Sa 19 sam poceo zivjet sam kao podstanar pretezito radi nesuglasica s ocem + nedostatak privatnosti.
S 20 godina sam saznao da taj moj otac zapravo i nije moj otac.Cijelo vrijeme sam zivio sasvim normalno ne znajući ništa.Nažalost, osjećam se jako loše kad pomislim na to,
osjećam se kao da sam u središtu zavjere od strane svih bliskih osoba(pogotovo mame).Prakticki je cijelo selo znalo za to, a ja nisam.
Ne krivim majku (barem svjesno) znam da je njoj vjerojatno bilo najteže, al opet s druge strane ja imam pravo znati tko mi je otac.
U međuvremenu sam upoznao pravog oca s tim da nitko od mojih doma nezna za to.
Nekako mi je teško gledat svoju obitelj u oći jer se osjećam kao da mi lažu, osjećam se prevarenim, mada znam da me vole.
Za mjesec dana se vracam nazad kod svojih jer ne mogu više plaćat podstanarstvo.
Zanima me prvenstveno sta kazete kako da se nosim sa tom 'zavjerom' koju osjećam?
Jako sam slab karakter,nisam bas zadovoljan sobom, vidim da se lagano pretvaram u svog 'oca' što najmanje želim.
Imam potrebu ovo napisat, prvi put ovako 'istresam dusu' u nadi da dobijem neke savjete ili misljenja od vas, cijenjenih forumasa.
Probat ću biti što kraći i što jasniji, tu sam za vaše upite.
Imam 26 godina, rođen u maloj sredini, dosta konzervativno odgojen.Sa 19 sam poceo zivjet sam kao podstanar pretezito radi nesuglasica s ocem + nedostatak privatnosti.
S 20 godina sam saznao da taj moj otac zapravo i nije moj otac.Cijelo vrijeme sam zivio sasvim normalno ne znajući ništa.Nažalost, osjećam se jako loše kad pomislim na to,
osjećam se kao da sam u središtu zavjere od strane svih bliskih osoba(pogotovo mame).Prakticki je cijelo selo znalo za to, a ja nisam.
Ne krivim majku (barem svjesno) znam da je njoj vjerojatno bilo najteže, al opet s druge strane ja imam pravo znati tko mi je otac.
U međuvremenu sam upoznao pravog oca s tim da nitko od mojih doma nezna za to.
Nekako mi je teško gledat svoju obitelj u oći jer se osjećam kao da mi lažu, osjećam se prevarenim, mada znam da me vole.
Za mjesec dana se vracam nazad kod svojih jer ne mogu više plaćat podstanarstvo.
Zanima me prvenstveno sta kazete kako da se nosim sa tom 'zavjerom' koju osjećam?
Jako sam slab karakter,nisam bas zadovoljan sobom, vidim da se lagano pretvaram u svog 'oca' što najmanje želim.
Moja privatna zavjera
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire