Pozdrav,
pričala smo jučer dečko i ja o djeci jer mislim da nakon 2 godine veze i planiraja zajedničkog života i budućnosti se to ne može više stavljat pod tepih makar on govori da sad nije vrijeme za pričati o tome ali je, vrijeme je. Ja sam mu uvijek bila iskrena i rekla sam mu da ne želim djecu, ne volim djecu, ne privlače me i nemam taj majčinski instinkt. On je potpuna suprotnost, nekoliko godina stariji od mene, pravi obiteljski tip, obitelj na prvom mjestu, obožava djecu i jako bi htio biti otac jedan dan. I prije smo pričali o ovome ali je on to stavljao pod tepih i govorio da ću se ja predomislit, da sam još premlada za takvu čvrstu odluku i da će on meni pokazat sve ljepote djece i da ću se ja predomislit i htjet imat djecu s njim.
ne znam kaj je bilo, jučer sam gledala nekaj, čitala nekaj i lupilo me da stvarno nemam taj "klik" za djecu i da ne bi htjela djecu i da on ne kuži kolko je to ozbiljno. Ok, ne mogu reći 100% da možda za 10 godina ne bi imala djecu, ali ne želim to i prilično je čvrsta moja odluka. On mi je uvijek govorio da razumije, da bi bio uz mene i da ne odlučim rodit, da ćemo vidjet, blabla ali sad je skužio kolko sam ja ozbiljna oko ovoga i kolko su čvrsti moji stavovi.
Ono kaj je mene šokiralo je kad mi je rekao: "nije sve crno i bijelo ali ako želiš takav odgovor onda da, ne zelim tebe bez djece na kraju krajeva. i onda ja više neću ulagati trud u to sve". Ja sam uvijek mislila da se mi toliko volimo jer ja njega obožavam i želim biti s njim zauvijek i čak možda i roditi to dijete koje on toliko želi (za cca 10 godina ne prije) ako to znači ostat s njim, jer mi je on bitan i želim da bude sretan. Ali nekako sam mislila da on mene voli jer sam to ja i dovoljno i da nemamo djecu, a sad je reko da se zapravo trudi oko veze da bi ja jedan dan bila inkubator.
Stvarno se osjećam jadno i pred zidom i ne znam možemo li ovo proći. Svaki savjet je dobrodošao :top:
pričala smo jučer dečko i ja o djeci jer mislim da nakon 2 godine veze i planiraja zajedničkog života i budućnosti se to ne može više stavljat pod tepih makar on govori da sad nije vrijeme za pričati o tome ali je, vrijeme je. Ja sam mu uvijek bila iskrena i rekla sam mu da ne želim djecu, ne volim djecu, ne privlače me i nemam taj majčinski instinkt. On je potpuna suprotnost, nekoliko godina stariji od mene, pravi obiteljski tip, obitelj na prvom mjestu, obožava djecu i jako bi htio biti otac jedan dan. I prije smo pričali o ovome ali je on to stavljao pod tepih i govorio da ću se ja predomislit, da sam još premlada za takvu čvrstu odluku i da će on meni pokazat sve ljepote djece i da ću se ja predomislit i htjet imat djecu s njim.
ne znam kaj je bilo, jučer sam gledala nekaj, čitala nekaj i lupilo me da stvarno nemam taj "klik" za djecu i da ne bi htjela djecu i da on ne kuži kolko je to ozbiljno. Ok, ne mogu reći 100% da možda za 10 godina ne bi imala djecu, ali ne želim to i prilično je čvrsta moja odluka. On mi je uvijek govorio da razumije, da bi bio uz mene i da ne odlučim rodit, da ćemo vidjet, blabla ali sad je skužio kolko sam ja ozbiljna oko ovoga i kolko su čvrsti moji stavovi.
Ono kaj je mene šokiralo je kad mi je rekao: "nije sve crno i bijelo ali ako želiš takav odgovor onda da, ne zelim tebe bez djece na kraju krajeva. i onda ja više neću ulagati trud u to sve". Ja sam uvijek mislila da se mi toliko volimo jer ja njega obožavam i želim biti s njim zauvijek i čak možda i roditi to dijete koje on toliko želi (za cca 10 godina ne prije) ako to znači ostat s njim, jer mi je on bitan i želim da bude sretan. Ali nekako sam mislila da on mene voli jer sam to ja i dovoljno i da nemamo djecu, a sad je reko da se zapravo trudi oko veze da bi ja jedan dan bila inkubator.
Stvarno se osjećam jadno i pred zidom i ne znam možemo li ovo proći. Svaki savjet je dobrodošao :top:
"Ja ne želim tebe bez djeteta"
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire