Pozdrav forumasi,
otkako znam za sebe oduvijek sam preferirao samocu. To mi je u krvi. Bilo je to donekle ok dok sam bio klinac. Isao sam u skolu, socijalizirao se trenirajuci nogomet i tak. Nisam bio doma cijelo vrijeme iako sam masu vremena radije trosio na video igre. Dok su subotom navecer vecina mojih vrsnjaka bili vani, ja sam tada znao biti doma uz filmove, serije i video igre.
Danas sam pak dosao do perioda u zivotu gdje nemam apsolutno nikakav socijalni zivot. Da bude jos gore, jos uvijek moram imati period u danu da me nitko ne tlaci, odnosno gdje zelim biti sam pred laptopom ili na smartphoneu. No, to je zapravo sve sto i imam. Vise ne treniram nogomet, ne idem u skolu, ne radim, nemam drustvo, nemam curu, itd.
Sto je najgore od svega je da sam promijenio sredinu, tj. drzavu. Nemam plan niti viziju kako da si ovdje stvorim zivot. Nije da sam u RH imao bogzna kakav zivot, ali tamo barem imam drustvo s kojim mogu otici na kavu ili pivu te vikendom eventualni izlazak. Ovdje toga nemam. Od ostalih "Vise ne" sve je ostalo isto. Izuzetak je da sam ovdje jos u selu prakticki izoliran od svijeta zbog cega sam na rubu ludila. Ponekad imam osjecaj kao da zivim u zatvoru. Sto mi preostaje? Da odem spontano u najblizi grad u nekakav kafic sam samcat u nadi da cu tamo nekoga upoznati? S obzirom koliko sam anti-socijalna osoba jako tesko stvaram prijateljstva. Ne vidim nacin kako da barem nesto od toga ovdje promijenim. Kako da se zaposlim? Kako da si nadjem drustvo? Kako da za promjenu imam curu koja je moj tip?
Ovdje sam oko godinu i pol. Imam osjecaj kao da se vrtim u krug. Nista toga nisam ostvario sto je vrijedno spomena i zbog cega bi se iznutra osjecao ispunjeno. Imam dojam kao da je bezazlena situacija. Ima li netko rjesenje, kritiku ili nekakav prijedlog? Otvoren sam na bilo sto.
Evo za kraj ukratko moja slika o svemu tome zasto je tako kako je...
1. Zasto nemam curu? Previse sam izbirljiv. Biram curu iskljucivo prema izgledu. Ostale kriterije pri odabiru partnera ignoriram. Mogao sam imati veze s curama prosjecnog ili vitkog izgleda, ali nisam se mogao upustiti u to zbog manjka fizicke privlacnosti. Stoga sam jako neiskusan po tom pitanju. Naime, volim samo ugodno popunjene i ne mogu protiv toga, a uz to me i strah sto bi javnost/obitelj mislila na to posto sam objektivno dobrog/vitkog fizickog izgleda. U ovoj sredini gdje zivim cure mojih godina se mogu nabrojati na prstima jedne ruke. Niti jedna od njih nije moj idealan tip.
2. Zasto nemam posao? Trazim. Nije lako zbog radne dozvole i zbog nedostatka iskustva. Konkurencija uz to nikad ne spava. Svjestan sam da bi time stekao nova poznanstva, a vjerojatno i s vremenom drustvo za raznorazne aktivnosti.
3. Zasto ne idem u skolu, tj. faks? Imam bez sumnje simptome socijalne fobije. Stoga je to vec u samom startu nemoguca misija za mene.
4. Zasto nemam hobi tipa treniranje nogometa ili odlazak u teretanu? Problem je novac. Posto ne radim nisam u mogucnosti sebi to priustiti svaki mjesec.
otkako znam za sebe oduvijek sam preferirao samocu. To mi je u krvi. Bilo je to donekle ok dok sam bio klinac. Isao sam u skolu, socijalizirao se trenirajuci nogomet i tak. Nisam bio doma cijelo vrijeme iako sam masu vremena radije trosio na video igre. Dok su subotom navecer vecina mojih vrsnjaka bili vani, ja sam tada znao biti doma uz filmove, serije i video igre.
Danas sam pak dosao do perioda u zivotu gdje nemam apsolutno nikakav socijalni zivot. Da bude jos gore, jos uvijek moram imati period u danu da me nitko ne tlaci, odnosno gdje zelim biti sam pred laptopom ili na smartphoneu. No, to je zapravo sve sto i imam. Vise ne treniram nogomet, ne idem u skolu, ne radim, nemam drustvo, nemam curu, itd.
Sto je najgore od svega je da sam promijenio sredinu, tj. drzavu. Nemam plan niti viziju kako da si ovdje stvorim zivot. Nije da sam u RH imao bogzna kakav zivot, ali tamo barem imam drustvo s kojim mogu otici na kavu ili pivu te vikendom eventualni izlazak. Ovdje toga nemam. Od ostalih "Vise ne" sve je ostalo isto. Izuzetak je da sam ovdje jos u selu prakticki izoliran od svijeta zbog cega sam na rubu ludila. Ponekad imam osjecaj kao da zivim u zatvoru. Sto mi preostaje? Da odem spontano u najblizi grad u nekakav kafic sam samcat u nadi da cu tamo nekoga upoznati? S obzirom koliko sam anti-socijalna osoba jako tesko stvaram prijateljstva. Ne vidim nacin kako da barem nesto od toga ovdje promijenim. Kako da se zaposlim? Kako da si nadjem drustvo? Kako da za promjenu imam curu koja je moj tip?
Ovdje sam oko godinu i pol. Imam osjecaj kao da se vrtim u krug. Nista toga nisam ostvario sto je vrijedno spomena i zbog cega bi se iznutra osjecao ispunjeno. Imam dojam kao da je bezazlena situacija. Ima li netko rjesenje, kritiku ili nekakav prijedlog? Otvoren sam na bilo sto.
Evo za kraj ukratko moja slika o svemu tome zasto je tako kako je...
1. Zasto nemam curu? Previse sam izbirljiv. Biram curu iskljucivo prema izgledu. Ostale kriterije pri odabiru partnera ignoriram. Mogao sam imati veze s curama prosjecnog ili vitkog izgleda, ali nisam se mogao upustiti u to zbog manjka fizicke privlacnosti. Stoga sam jako neiskusan po tom pitanju. Naime, volim samo ugodno popunjene i ne mogu protiv toga, a uz to me i strah sto bi javnost/obitelj mislila na to posto sam objektivno dobrog/vitkog fizickog izgleda. U ovoj sredini gdje zivim cure mojih godina se mogu nabrojati na prstima jedne ruke. Niti jedna od njih nije moj idealan tip.
2. Zasto nemam posao? Trazim. Nije lako zbog radne dozvole i zbog nedostatka iskustva. Konkurencija uz to nikad ne spava. Svjestan sam da bi time stekao nova poznanstva, a vjerojatno i s vremenom drustvo za raznorazne aktivnosti.
3. Zasto ne idem u skolu, tj. faks? Imam bez sumnje simptome socijalne fobije. Stoga je to vec u samom startu nemoguca misija za mene.
4. Zasto nemam hobi tipa treniranje nogometa ili odlazak u teretanu? Problem je novac. Posto ne radim nisam u mogucnosti sebi to priustiti svaki mjesec.
Kako se rijesiti samoce?
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire