Imam dečka s kojim sam već neko vrijeme u vezi na daljinu. On je 1.000 kilometara daleko od mene i viđamo se svakih mjesec-dva u zavisnosti od njegovog slobodnog vremena.
Ja sam dolazila kod njega prije mjesec dana, a prije par dana je on dosao kod mene i zbilja nam je lijepa veza. Volim ga beskrajno, od njega dobijam sve što me ispunjava iako je to na daljinu. Na početku sam bila skeptik zbog daljine ali sve se nekako poklopilo, kao da je fakat suđeno da budemo zajedno. Na sljedeće ljeto smo planirali zaruke pa vjenčanje, i sve to zvuči i zbilja jeste bajno no ono što mene muči i ubija je nešto posve drugo. Zbilja sam u strahu da će sve ovo da se rasprši u sto komada zbog raznih priča koje kruže o meni.
On poznaje moje susjedstvo, zna gotovo sve ljude koji žive tu i što je najgore poznaje curu s kojom sam nekad bila u dobrim odnosima a sad kad nisam sve stvari koje sam joj pričala isplivale su na površinu.
Tek kad smo nas dvoje počeli vezu tad su i počele njene priče o meni drugim osobama. Iz početka je to bilo govorkanje izmedju dvije tri cure a sad je prešlo na cijelo susjedstvo koje je usput vrlo konzervativno i osuđujuće u svakom pogledu.
Nisam željela svađe i samo sam se udaljila od nje bez ikakvog objašnjenja ali to je smao više potpalilo vatru i govorkanja su se samo širila.
Ja sam prije njega imala muškaraca, pila sam, bila sam u katastrofalnoj psihičkoj situaciji na rubu samoubojstva.
Ispričala sam mu što me sve snašlo, obrisao je nju sa fb odmah, stao je u moju odbranu, ali nisam mu mogla priznat da je pola od toga fakat istina što se priča iako je druga polovina izmišljena i napakirana.
Zašto je ona takva ispala prema meni fakat nemam pojma i razmišljam o tome svakog dana. Jedina predpostavka je da joj se oduvijek sviđao moj dečko. Nismo nikad bile posebno prisne , nismo bile naj naj frendice ali družile smo se, znala je neke stvari o meni a znam i ja o njoj a ipak ne pričam i šutim.
Još uvijek ima vremena do ljeta ali svakog dana me ubija pomisao što kad ovo sve dođe do njegovih roditelja koji su takođe vrlo konzervativne osobe.
Majka mu je jako fina prema meni ali ta žena zabada nos u sve, i želi da zna, želi biti upućena u sve što se događa s njenim sinom.
Mislim da će se prvo raspitat o meni kad bude došla na ljeto.
On jeste na mojoj strani, ja sam mu ispričala kako se o meni priča svašta ali mislim da će njemu drugačije to sve zvučati kad dođe pa kad mu cijeli prokleti kvart počne priču o meni, jer ti ljudi su takvi da ti kožu ogule pričama. On to zna ali ja se jako plašim svega toga.
Nekoliko puta sam htjela da ga ostavim dok ne dođe do toga, ali nisam mogla. Kako da ostavim osobu koju toliko volim i koja me planira ženiti?
Očajna sam, to se toliko uvuklo u mene da ponekad ne mogu da funkcioniram tijekom dana.
Kako se vi nosite sa ovim i sličnim stvarima? Kako reagirate kad čujete priču o sebi koja eto, nije baš izmišljena ali djelomično jeste?
Što činiti u ovoj mojoj situaciji? Pomozite savjetima molim vas. :facepalm:
Ja sam dolazila kod njega prije mjesec dana, a prije par dana je on dosao kod mene i zbilja nam je lijepa veza. Volim ga beskrajno, od njega dobijam sve što me ispunjava iako je to na daljinu. Na početku sam bila skeptik zbog daljine ali sve se nekako poklopilo, kao da je fakat suđeno da budemo zajedno. Na sljedeće ljeto smo planirali zaruke pa vjenčanje, i sve to zvuči i zbilja jeste bajno no ono što mene muči i ubija je nešto posve drugo. Zbilja sam u strahu da će sve ovo da se rasprši u sto komada zbog raznih priča koje kruže o meni.
On poznaje moje susjedstvo, zna gotovo sve ljude koji žive tu i što je najgore poznaje curu s kojom sam nekad bila u dobrim odnosima a sad kad nisam sve stvari koje sam joj pričala isplivale su na površinu.
Tek kad smo nas dvoje počeli vezu tad su i počele njene priče o meni drugim osobama. Iz početka je to bilo govorkanje izmedju dvije tri cure a sad je prešlo na cijelo susjedstvo koje je usput vrlo konzervativno i osuđujuće u svakom pogledu.
Nisam željela svađe i samo sam se udaljila od nje bez ikakvog objašnjenja ali to je smao više potpalilo vatru i govorkanja su se samo širila.
Ja sam prije njega imala muškaraca, pila sam, bila sam u katastrofalnoj psihičkoj situaciji na rubu samoubojstva.
Ispričala sam mu što me sve snašlo, obrisao je nju sa fb odmah, stao je u moju odbranu, ali nisam mu mogla priznat da je pola od toga fakat istina što se priča iako je druga polovina izmišljena i napakirana.
Zašto je ona takva ispala prema meni fakat nemam pojma i razmišljam o tome svakog dana. Jedina predpostavka je da joj se oduvijek sviđao moj dečko. Nismo nikad bile posebno prisne , nismo bile naj naj frendice ali družile smo se, znala je neke stvari o meni a znam i ja o njoj a ipak ne pričam i šutim.
Još uvijek ima vremena do ljeta ali svakog dana me ubija pomisao što kad ovo sve dođe do njegovih roditelja koji su takođe vrlo konzervativne osobe.
Majka mu je jako fina prema meni ali ta žena zabada nos u sve, i želi da zna, želi biti upućena u sve što se događa s njenim sinom.
Mislim da će se prvo raspitat o meni kad bude došla na ljeto.
On jeste na mojoj strani, ja sam mu ispričala kako se o meni priča svašta ali mislim da će njemu drugačije to sve zvučati kad dođe pa kad mu cijeli prokleti kvart počne priču o meni, jer ti ljudi su takvi da ti kožu ogule pričama. On to zna ali ja se jako plašim svega toga.
Nekoliko puta sam htjela da ga ostavim dok ne dođe do toga, ali nisam mogla. Kako da ostavim osobu koju toliko volim i koja me planira ženiti?
Očajna sam, to se toliko uvuklo u mene da ponekad ne mogu da funkcioniram tijekom dana.
Kako se vi nosite sa ovim i sličnim stvarima? Kako reagirate kad čujete priču o sebi koja eto, nije baš izmišljena ali djelomično jeste?
Što činiti u ovoj mojoj situaciji? Pomozite savjetima molim vas. :facepalm:
Mogu li tračevi uništiti moj život?
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire