U tijeku je akcija Prekinimo šutnju u organizaciji Roda.
Riječ je o akciji na njihovoj fejs stranici gdje žene anonimno pišu o traumama iz rodilišta. Bez imena liječnika, bez imena rodilja.
Prva pomisao bila mi je "Napokon!"
Jer zbilja smatram da liječnici trebaju odgovarati za nemar, neprofesionalnost, bezobrazluk i mesarstvo. Onako, ozbiljno odgovarati kako bi se trend dehumanizacije i ponižavanja žena i ugrožavanja njihovih i bebljih života napokon prekinuo.
Ipak, kako Rode zaobilazim u širokom luku, nisam gledala tu njihovu stranicu nego samo ono objavljivano po novinama. I to zbilja jesu horor priče. Takve da mi je potpuno nejasno zašto su objavljene anonimno i zašto su objavljene bez imena mesara kojem su dopale u ruke. Jer netko tko ti polomi rebra skačući ti na trbuh dok si svega 5 centimetara otvorena, tko u tom nasjedanju na trbuh polomi ruku bebi koja je još u tebi, na sigurnom, tko ti ostavi gazu u rodnici, tko ti se ruga i vrijeđa te - treba biti imenovan, tužen, kažnjen i nikada više pušten u rađaonicu. I iza toga stani vlasititim imenom. Izazovi ga, prozovi, osiguraj da to nikada više nikome ne ponovi.
I nastala je hajka i dreka na liječnike. Kampanja je negativna i svi do jednog pribijeni su na stup srama i ljuti zbog toga, buduće i trenutne trudnice prestravljene i nabrušene i nekako ne mogu zamislilti kako će porodi izgledati idućih nekoliko mjeseci.
Hoće li se liječnici bojati biti liječnici i dopuštati trudnicama da same vode i odlučuju o svojim porodima?
Ovo nije blesavo pitanje. Naime, akciju vode Rode i iskustva im šalju njihove sljedbenice. A Rode potiču izradu plana poroda, nemaju dovoljno znanja da protumače razne studije na koje se pozivaju pa drip, carski rez, epizotomiju i koješta drugo proglašavaju nepotrebnim, opasnim po život i zdravlje majke ili djeteta. Forsiraju što veću prirodnost poroda pa se savjetuje hodanje, sjedenje, skakanje i slične stvari.
Trudnice u bolnice dolaze s metar dugim popisom stvari koje ne žele i stvari koje žele.
Kad im se uskrati išta od toga popizde i liječnika proglase zlotvorom.
Kako to znam? Čitala sam pisma na zidu Roda.
Svako drugo pismo koje sam pročitala najnormalniji tijek i način poroda proglašava zlim i nehumanim. Sve do jedne, primile su nepotreban drip i doktori su gamad jer su im ga dali. Nepotreban drip? Kako znaju da je nepotreban? Rode su im rekle, eto kako.
Svaka druga pizdi jer joj nisu dali da hoda, sjedi na stolcu ili skače na lopti. "Sestra mi je naredila da ležim" piše jedna anonimna rodilja. Zaboravlja spomenuti ctg na koji te prikopčaju kad te metnu na stol i zaboravlja spomenuti da je praćenje otkucaja srca djeteta daleko važnije od skakanja matere na pilatesici. Ponekad ti ono spasi život djeteta. To je dosta važno, rekla bih.
I takva blesava dramatiziranja i cendranja nalaze se bok uz bok ozbiljnim ledi-ti-se-krv-u-žilama hororima. I ruše im kredibilitet jer kad pročitaš 5 "nisu mi dali pilatesicu i morala sam biti na stolu" kuknjava, šesto nećeš ni pročitati. A u šestom recimo piše "ostavili su me na stolu do jutarnje smjene, tek je novi liječnik vidio da gubim gomilu krvi, završila sam na hitnom carskom, jedva ostala živa, a beba je rođena s apgarom 2/3 i imala je moždano krvarenje III/IV i do dana današnjeg nije naučila hodati."
Zašto Rode nisu napravile nekakvu selekciju tih pisama, nije mi jasno.
I ozbiljno mislim da je ova akcija loša koliko i dobra, ako ne i lošija nego "dobrija".
Jer ili će sve pasti u zaborav jer "vidi, cendraju uglavnom bezveze" ili će se liječnici početi bojati raditi svoj posao pa će svaka trudnica voditi svoj porod i hopsati na lopti koliko joj milo i drago.
Naravno kad rodilje i bebe krenu umirati lijevo i desno, krivi će biti opet liječnici.
Ne znam...
Kako se vama sve ovo čini?
Riječ je o akciji na njihovoj fejs stranici gdje žene anonimno pišu o traumama iz rodilišta. Bez imena liječnika, bez imena rodilja.
Prva pomisao bila mi je "Napokon!"
Jer zbilja smatram da liječnici trebaju odgovarati za nemar, neprofesionalnost, bezobrazluk i mesarstvo. Onako, ozbiljno odgovarati kako bi se trend dehumanizacije i ponižavanja žena i ugrožavanja njihovih i bebljih života napokon prekinuo.
Ipak, kako Rode zaobilazim u širokom luku, nisam gledala tu njihovu stranicu nego samo ono objavljivano po novinama. I to zbilja jesu horor priče. Takve da mi je potpuno nejasno zašto su objavljene anonimno i zašto su objavljene bez imena mesara kojem su dopale u ruke. Jer netko tko ti polomi rebra skačući ti na trbuh dok si svega 5 centimetara otvorena, tko u tom nasjedanju na trbuh polomi ruku bebi koja je još u tebi, na sigurnom, tko ti ostavi gazu u rodnici, tko ti se ruga i vrijeđa te - treba biti imenovan, tužen, kažnjen i nikada više pušten u rađaonicu. I iza toga stani vlasititim imenom. Izazovi ga, prozovi, osiguraj da to nikada više nikome ne ponovi.
I nastala je hajka i dreka na liječnike. Kampanja je negativna i svi do jednog pribijeni su na stup srama i ljuti zbog toga, buduće i trenutne trudnice prestravljene i nabrušene i nekako ne mogu zamislilti kako će porodi izgledati idućih nekoliko mjeseci.
Hoće li se liječnici bojati biti liječnici i dopuštati trudnicama da same vode i odlučuju o svojim porodima?
Ovo nije blesavo pitanje. Naime, akciju vode Rode i iskustva im šalju njihove sljedbenice. A Rode potiču izradu plana poroda, nemaju dovoljno znanja da protumače razne studije na koje se pozivaju pa drip, carski rez, epizotomiju i koješta drugo proglašavaju nepotrebnim, opasnim po život i zdravlje majke ili djeteta. Forsiraju što veću prirodnost poroda pa se savjetuje hodanje, sjedenje, skakanje i slične stvari.
Trudnice u bolnice dolaze s metar dugim popisom stvari koje ne žele i stvari koje žele.
Kad im se uskrati išta od toga popizde i liječnika proglase zlotvorom.
Kako to znam? Čitala sam pisma na zidu Roda.
Svako drugo pismo koje sam pročitala najnormalniji tijek i način poroda proglašava zlim i nehumanim. Sve do jedne, primile su nepotreban drip i doktori su gamad jer su im ga dali. Nepotreban drip? Kako znaju da je nepotreban? Rode su im rekle, eto kako.
Svaka druga pizdi jer joj nisu dali da hoda, sjedi na stolcu ili skače na lopti. "Sestra mi je naredila da ležim" piše jedna anonimna rodilja. Zaboravlja spomenuti ctg na koji te prikopčaju kad te metnu na stol i zaboravlja spomenuti da je praćenje otkucaja srca djeteta daleko važnije od skakanja matere na pilatesici. Ponekad ti ono spasi život djeteta. To je dosta važno, rekla bih.
I takva blesava dramatiziranja i cendranja nalaze se bok uz bok ozbiljnim ledi-ti-se-krv-u-žilama hororima. I ruše im kredibilitet jer kad pročitaš 5 "nisu mi dali pilatesicu i morala sam biti na stolu" kuknjava, šesto nećeš ni pročitati. A u šestom recimo piše "ostavili su me na stolu do jutarnje smjene, tek je novi liječnik vidio da gubim gomilu krvi, završila sam na hitnom carskom, jedva ostala živa, a beba je rođena s apgarom 2/3 i imala je moždano krvarenje III/IV i do dana današnjeg nije naučila hodati."
Zašto Rode nisu napravile nekakvu selekciju tih pisama, nije mi jasno.
I ozbiljno mislim da je ova akcija loša koliko i dobra, ako ne i lošija nego "dobrija".
Jer ili će sve pasti u zaborav jer "vidi, cendraju uglavnom bezveze" ili će se liječnici početi bojati raditi svoj posao pa će svaka trudnica voditi svoj porod i hopsati na lopti koliko joj milo i drago.
Naravno kad rodilje i bebe krenu umirati lijevo i desno, krivi će biti opet liječnici.
Ne znam...
Kako se vama sve ovo čini?
Prekinimo šutnju
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire