Posljednjih dana, kroz izbornu kampanju ali i neke nove političke inicijative poput "radničke fronte", aktualiziran je inače vrlo uvriježen mit koji kaže: Jugoslavija je imala uspješnu ekonomiju, a onda je došla privatizacija i 200 tajkuna je sve otelo i zato smo svi siromašni.
Generalna mantra na tu temu ide otprilike ovako: Jugoslavija nije bila prezadužena, a razvijali smo se nevjerojatno brzo, i sustizali svijet, i to bez vanjskog zaduženja. A onda je sve iz nekog nejasnog i neobjašnjivog razloga propalo, iako je socijalizam baš bio divan. Krivi su nacionalisti, privatizacija, što god.
No, tu nešto ne štima ako pogledate stvarne podatke. Istina, 1990.i 1991. sve do tada komunističke države bilježe ogroman pad BDP-a, i do preko 30%, a paralelno s tim dolazi do naglog bogaćenja određenog sloja stanovništva. Mnogi zaključuju da to znači da je novca ipak bilo, negdje, nekakvog, pa se "pokrao". No time biste teško objasnili stvaranje tajkuna u jednom SSSR-u, gdje nije bilo doslovce ničeg, kamoli u Albaniji koja je bila pojam posvemašnje bijede. O da, kad padne komunizam u supersiromašnoj Sjevernoj Koreji, ili na Kubi, vjerujte, stvorit će se vrlo brzo sloj bogataša: ne zato jer će netko opljačkati "društveno bogatstvo" koje ne postoji, nego zato jer su ljudi gladni svega, i jer će dati i zadnji dolar, ili se zadužiti za idućih dvadeset godina, da bi se domogli stvari koje su im bile nedostupne. Onaj tko im ih ponudi, zaradit će lijep novac. Uostalom, svatko tko je osamdesetih bio u Rusiji zna da su tamo tada doslovce trgali odjeću s rijetkih stranaca i nudili nevjerojatne cijene za traperice i, naročito, najlonke! Prvi koji Koreankama ponudi najlonke nakon pada socijalizma zaradit će milijarde, a kamoli onaj tko krene graditi razrušenu Havanu!
Pogledajmo prvo konkretne brojke: kako se Jugoslavija stvarno razvijala u odnosu na susjede i svijet? Uzet ćemo zadnjih 20 godina njenog života, jer, realno, poratnih godina se nije događalo bog zna što: tek s liberalizacijom i odlaskom velikog broja građana na njemačke bauštele, te dolaskom turista krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, kreće razvojni ciklus. Pedesete je uglavnom obilježio partijski teror i bijeda, a šezdesete stagnacija i velika nezaposlenost krajem dekade.
http://ift.tt/135ZFRE
BDP Jugoslavije, usporedba rasta sa susjedima i vodećim državama svijeta
No pogledajmo prvo osnovni podatak, bruto nacionalni proizvod. Naoko, Jugoslavija je lijepo napredovala, naročito sedamdesetih. U tih dvadeset godina, BDP je porastao s 14.6 na 84 milijarde dolara, što se čini kao lijep napredak, čak i kad zanemarite da je u tih dvadeset godina inlfacija odigrala značajnu ulogu. Jugoslavija je za 20 godina povećala BDP za gotovo šest puta. No kad to usporedite s onim koliko su napredovali susjedi, stvari ne izgledaju tako bajno - susjedi su se razvijali brže, oni kapitalistički, a ni bolji socijalistički nisu baš zaostajali za nama! BDP Austrije je 1970. godine bio gotovo jednak onom Jugoslavije, no tri puta veći po glavi stanovnika: Austrija je tada imala oko sedam i pol milijuna stanovnika, SFRJ preko 20 milijuna. U tih 20 godina Austrija je napredovala dvostruko brže nego SFRJ: oni su s 15,2 milijardi došli do 164 milijarde dolara BDP-a, SFRJ s 14,6 na 84 milijarde. Njihov se BDP gotovo udvanaesterostručio, naš nije narastao niti za 6 puta! U tih 20 godina "rasta i razvoja" zapravo smo zaostali za Austrijom dvostruko od onog gdje smo bili na početku: 1970 je Austrijanac po glavi privređivao trostruko od Jugoslavena, 1990. šest puta više!
http://ift.tt/135ZDcm
Rast BDP-a grafički, usporedba Jugoslavije i ostatka svijeta
BDP po stanovniku je u SFRJ 1970. bio 727 dolara, i po njemu smo bili na 70. mjestu u svijetu, u rangu s Turskom koja je imala 703 dolara. U stvari, bili smo ispod svjetskog prosjeka, koji je te godine bio 910 dolara, i to za 183 dolara. No do 1990 smo "napredovali" tako da smo pali za jedno mjesto - bili smo 71. na svjetskoj ljestvici - ali smo za svjetskim prosjekom sada zaostajali masnih 700 dolara po glavi! BDP per capita u SFRJ je 1990., posljednjoj godini socijalizma, bio 3.549 dolara, u rangu s Čehoslovačkom koja je imala 3.563 dolara, Mađarskom koja je imala 3.515 dolara, i daleko iza svijeta koji je imao 4.249 dolara te godine po glavi. Računajući Kinu, Indiju, Burundi, Bangladeš...
Italjia? Ista slika: Italija je udeseterostručila svoj BDP u tih 20 godina, kako po glavi tako i ukupno. Čak je i Grčka, sinonim za dugove, vojne hunte, i građanske ratove, napredovala osjetno brže od nas! Mađari su 1970. bili po BDP-u dosta iza nas, sa 606 dolara po glavi spram naših 727. Do devedesete su nas prešišali! S druge strane, turbosocijalističke zemlje poput Bugarske i Rumunjske su napredovale osjetno manje od nas. Njihov se BDP tek udvostručio za tih dvadeset godina. A u Albaniji, gdje je baš sve bilo nacionalizirano i strogo od države kontrolirano, je BDP čak i pao - iako su podaci o BDP-u za socijalističke države vrlo nepouzdan podatak, obzirom da je nemoguće procijeniti stvarnu vrijednost socijalističke ekonomije zbog "klirinškog" plaćanja i općenito nerealnog službenog tečaja te zatvorenosti. No, generalni zaključak koji se može izvesti je: što više socijalizma, to manje napretka!
Kad se pogleda usporedba s vodećim državama svijeta, vidjet će se da smo napredovali u apsolutnom BDP-u jednako koliko i vodeća sila svijeta - Amerika, za pet i pol puta, u odnosu na njih nismo ni napredovali ni zaostali, no Amerika je 1970. zapravo bila na vrhuncu svoje ekonomske moći. Kad ste na vrhu, teško je napredovati. Japan je pak upetnaesterotručio svoj BDP per capita: sedamdesetih siromašna poljoprivredna zemlja, do devedesete je postao prijetnja najvećima i nastavio se ubrzano razvijati i idućih desetljeća. Brže od nas, mnogo brže, tih godina su napredovale i Francuska i Njemačka. Njemci su dosegli BDP od 21.300 dolara do 1990: mi smo dospjeli do oko 3.500 dolara. A 1970. su imali niti četiri puta veći BDP per capita od nas. No stvari su još gore kad se uzme da je Njemačka nakon drugog svjetskog rata krenula od nule i posve srušena, i uz obavezu plaćanja ogromnih ratnih reparacija - i to dobrim dijelom upravo Jugoslaviji, kojoj su upravo njemačke reparacije bile glavni izvor prihoda prvih desetljeća nakon rata, a nakon toga devizne doznake gastarbajtera i njemački turisti!
http://ift.tt/135ZDco
Generalna mantra na tu temu ide otprilike ovako: Jugoslavija nije bila prezadužena, a razvijali smo se nevjerojatno brzo, i sustizali svijet, i to bez vanjskog zaduženja. A onda je sve iz nekog nejasnog i neobjašnjivog razloga propalo, iako je socijalizam baš bio divan. Krivi su nacionalisti, privatizacija, što god.
No, tu nešto ne štima ako pogledate stvarne podatke. Istina, 1990.i 1991. sve do tada komunističke države bilježe ogroman pad BDP-a, i do preko 30%, a paralelno s tim dolazi do naglog bogaćenja određenog sloja stanovništva. Mnogi zaključuju da to znači da je novca ipak bilo, negdje, nekakvog, pa se "pokrao". No time biste teško objasnili stvaranje tajkuna u jednom SSSR-u, gdje nije bilo doslovce ničeg, kamoli u Albaniji koja je bila pojam posvemašnje bijede. O da, kad padne komunizam u supersiromašnoj Sjevernoj Koreji, ili na Kubi, vjerujte, stvorit će se vrlo brzo sloj bogataša: ne zato jer će netko opljačkati "društveno bogatstvo" koje ne postoji, nego zato jer su ljudi gladni svega, i jer će dati i zadnji dolar, ili se zadužiti za idućih dvadeset godina, da bi se domogli stvari koje su im bile nedostupne. Onaj tko im ih ponudi, zaradit će lijep novac. Uostalom, svatko tko je osamdesetih bio u Rusiji zna da su tamo tada doslovce trgali odjeću s rijetkih stranaca i nudili nevjerojatne cijene za traperice i, naročito, najlonke! Prvi koji Koreankama ponudi najlonke nakon pada socijalizma zaradit će milijarde, a kamoli onaj tko krene graditi razrušenu Havanu!
Pogledajmo prvo konkretne brojke: kako se Jugoslavija stvarno razvijala u odnosu na susjede i svijet? Uzet ćemo zadnjih 20 godina njenog života, jer, realno, poratnih godina se nije događalo bog zna što: tek s liberalizacijom i odlaskom velikog broja građana na njemačke bauštele, te dolaskom turista krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, kreće razvojni ciklus. Pedesete je uglavnom obilježio partijski teror i bijeda, a šezdesete stagnacija i velika nezaposlenost krajem dekade.
http://ift.tt/135ZFRE
BDP Jugoslavije, usporedba rasta sa susjedima i vodećim državama svijeta
No pogledajmo prvo osnovni podatak, bruto nacionalni proizvod. Naoko, Jugoslavija je lijepo napredovala, naročito sedamdesetih. U tih dvadeset godina, BDP je porastao s 14.6 na 84 milijarde dolara, što se čini kao lijep napredak, čak i kad zanemarite da je u tih dvadeset godina inlfacija odigrala značajnu ulogu. Jugoslavija je za 20 godina povećala BDP za gotovo šest puta. No kad to usporedite s onim koliko su napredovali susjedi, stvari ne izgledaju tako bajno - susjedi su se razvijali brže, oni kapitalistički, a ni bolji socijalistički nisu baš zaostajali za nama! BDP Austrije je 1970. godine bio gotovo jednak onom Jugoslavije, no tri puta veći po glavi stanovnika: Austrija je tada imala oko sedam i pol milijuna stanovnika, SFRJ preko 20 milijuna. U tih 20 godina Austrija je napredovala dvostruko brže nego SFRJ: oni su s 15,2 milijardi došli do 164 milijarde dolara BDP-a, SFRJ s 14,6 na 84 milijarde. Njihov se BDP gotovo udvanaesterostručio, naš nije narastao niti za 6 puta! U tih 20 godina "rasta i razvoja" zapravo smo zaostali za Austrijom dvostruko od onog gdje smo bili na početku: 1970 je Austrijanac po glavi privređivao trostruko od Jugoslavena, 1990. šest puta više!
http://ift.tt/135ZDcm
Rast BDP-a grafički, usporedba Jugoslavije i ostatka svijeta
BDP po stanovniku je u SFRJ 1970. bio 727 dolara, i po njemu smo bili na 70. mjestu u svijetu, u rangu s Turskom koja je imala 703 dolara. U stvari, bili smo ispod svjetskog prosjeka, koji je te godine bio 910 dolara, i to za 183 dolara. No do 1990 smo "napredovali" tako da smo pali za jedno mjesto - bili smo 71. na svjetskoj ljestvici - ali smo za svjetskim prosjekom sada zaostajali masnih 700 dolara po glavi! BDP per capita u SFRJ je 1990., posljednjoj godini socijalizma, bio 3.549 dolara, u rangu s Čehoslovačkom koja je imala 3.563 dolara, Mađarskom koja je imala 3.515 dolara, i daleko iza svijeta koji je imao 4.249 dolara te godine po glavi. Računajući Kinu, Indiju, Burundi, Bangladeš...
Italjia? Ista slika: Italija je udeseterostručila svoj BDP u tih 20 godina, kako po glavi tako i ukupno. Čak je i Grčka, sinonim za dugove, vojne hunte, i građanske ratove, napredovala osjetno brže od nas! Mađari su 1970. bili po BDP-u dosta iza nas, sa 606 dolara po glavi spram naših 727. Do devedesete su nas prešišali! S druge strane, turbosocijalističke zemlje poput Bugarske i Rumunjske su napredovale osjetno manje od nas. Njihov se BDP tek udvostručio za tih dvadeset godina. A u Albaniji, gdje je baš sve bilo nacionalizirano i strogo od države kontrolirano, je BDP čak i pao - iako su podaci o BDP-u za socijalističke države vrlo nepouzdan podatak, obzirom da je nemoguće procijeniti stvarnu vrijednost socijalističke ekonomije zbog "klirinškog" plaćanja i općenito nerealnog službenog tečaja te zatvorenosti. No, generalni zaključak koji se može izvesti je: što više socijalizma, to manje napretka!
Kad se pogleda usporedba s vodećim državama svijeta, vidjet će se da smo napredovali u apsolutnom BDP-u jednako koliko i vodeća sila svijeta - Amerika, za pet i pol puta, u odnosu na njih nismo ni napredovali ni zaostali, no Amerika je 1970. zapravo bila na vrhuncu svoje ekonomske moći. Kad ste na vrhu, teško je napredovati. Japan je pak upetnaesterotručio svoj BDP per capita: sedamdesetih siromašna poljoprivredna zemlja, do devedesete je postao prijetnja najvećima i nastavio se ubrzano razvijati i idućih desetljeća. Brže od nas, mnogo brže, tih godina su napredovale i Francuska i Njemačka. Njemci su dosegli BDP od 21.300 dolara do 1990: mi smo dospjeli do oko 3.500 dolara. A 1970. su imali niti četiri puta veći BDP per capita od nas. No stvari su još gore kad se uzme da je Njemačka nakon drugog svjetskog rata krenula od nule i posve srušena, i uz obavezu plaćanja ogromnih ratnih reparacija - i to dobrim dijelom upravo Jugoslaviji, kojoj su upravo njemačke reparacije bile glavni izvor prihoda prvih desetljeća nakon rata, a nakon toga devizne doznake gastarbajtera i njemački turisti!
http://ift.tt/135ZDco
Razbijen mit o jugoslavenskoj ekonomiji i gospodarstvu
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire