Prošle godine zahvaljujući ovom forumu tj. forumaši(ca)ma u divne obitelji u Sloveniji smo udomili dvije 'neudomljive' kujice, Mašu i Lunu, a trećoj, Mili, je nažalost morala biti amputirana šapa. Mila je ostala ovdje, a ima svoju forumsku dobročiniteljicu koja joj pomaže sa 100 kuna mjesečno.
Gospođa N. koja brine o Mili i o puno drugih pasa, plačući me zamolila da joj opet pomognemo.
Ona nema Internet, pa me zamolila da objavim njeno pismo:
''Ovo je dugačka priča, probat ću ju skratiti…
Živim na selu, okolica Karlovca. Početkom srpnja zamoljena sam od udruge “Šapa u srcu” iz Ogulina da primim na čuvanje 4 šteneta, objašnjeno mi je da su dobili donaciju za sklonište i trebaju rušiti staru ogradu i bokseve i postaviti nove, pa trebaju privremeni smještaj za peseke, petnaestak dana…
Brinulo me zdravstveno stanje štenaca, jer će biti zajedno sa mojim psima, no rečeno je da ne trebam brinuti jer se ne radi o pronađenim štencima nego su oštenjeni kod njih i cijepljeni protiv zaraznih bolesti.
Njihov je dolazak dogovoren za petak 11.07.14., uz molbu da ih dođem preuzeti u Novigrad. Na naplatnim kućicama sam preuzela ne štence nego četiri mlade kujice. Tri su bile stare 4-5 mjeseci (imale su trajne sjekutiće, a mliječne očnjake), rečeno mi je da su sestre, a četvrta nešto starija. Uz njih sam dobila vreću 15 kg dehidrirane hrane.
Kujice su bile u odličnoj kondiciji, mazne i vesele, pravi 'potkožnjaci', kako ja kažem. Začudilo me kako ih tako lijepe i umiljate nisu uspjeli udomiti prije ljeta…
Prošla su dva tjedna, pa tri, gđa A.P. iz udruge se nije javljala, pa sam ja nazvala nju i čula da im još nisu gotovi radovi, te da bi kujice još malo trebale biti ovdje. Pristala sam…
Osmi mjesec se približio kraju i ponovo sam zvala, ali rečeno mi je da je netko ubacio u dvorište u Ogulinu štence zaražene parvovirozom, a da ove kujice nisu cijepljene, pa će oboljeti ako dođu… Vozila sam ih 26.08. vetu na cijepljenje protiv zaraznih bolesti, uz pristanak da budu kod mene još dva-tri tjedna dok steknu imunitet (samo taj jedan put su cijepljene).
Tražila sam novac za troškove jer se sve jako oduljilo i uplatili su 300 kuna.
Vrijeme je prolazilo, a odlazak pasa se odgađao (prvo muž u bolnici, pa A.P. u bolnici…), a kujice su bile sve bliže prvom tjeranju, što uz moje pse nije dobro jer ih nigdje ne mogu zatvoriti, budući iz boksa visokog 2 m preskaču van! I pristala sam da ih odvedem u Karlovac veterinaru na sterilizaciju i da budu ovdje na oporavku.
Sredinom listopada tražila sam da ih preuzmu, jer sve više problema imam sa susjedima, kujice su postale mali zaigrani čopor i natjeravaju krave po pašnjaku, trče za autima, traktorima… Odgovor je bio da ih poslikam za udomljavanje (!!!) i molba da još malo ostanu tu. Tada uplaćuju još 400 kuna. Poslala sam im fotografije i tražila da se malene mikročipiraju i cijepe protiv bjesnoće, a gđa A.P. se uzrujala da to ONA ne misli plaćati, nego da to trebaju napraviti udomitelji.
Na Njuškalo su stavili oglas:
http://ift.tt/1zzxqI0
Kad je prošlo još mjesec dana, a ništa od udomljenja, priča je krenula drugim smjerom: udruga se zatvara, imaju velik dug veterinaru, nemaju novaca, nemaju kamo sa psima… ako ih ja više ne želim držati, neka ih odvedem u Utinju!!!
Više mi se ne javljaju na mobitel niti na poruke.
Što da radim? Molim savjet, pomoć!
Moj mob. 095 5350 966
Gospođa N. koja brine o Mili i o puno drugih pasa, plačući me zamolila da joj opet pomognemo.
Ona nema Internet, pa me zamolila da objavim njeno pismo:
''Ovo je dugačka priča, probat ću ju skratiti…
Živim na selu, okolica Karlovca. Početkom srpnja zamoljena sam od udruge “Šapa u srcu” iz Ogulina da primim na čuvanje 4 šteneta, objašnjeno mi je da su dobili donaciju za sklonište i trebaju rušiti staru ogradu i bokseve i postaviti nove, pa trebaju privremeni smještaj za peseke, petnaestak dana…
Brinulo me zdravstveno stanje štenaca, jer će biti zajedno sa mojim psima, no rečeno je da ne trebam brinuti jer se ne radi o pronađenim štencima nego su oštenjeni kod njih i cijepljeni protiv zaraznih bolesti.
Njihov je dolazak dogovoren za petak 11.07.14., uz molbu da ih dođem preuzeti u Novigrad. Na naplatnim kućicama sam preuzela ne štence nego četiri mlade kujice. Tri su bile stare 4-5 mjeseci (imale su trajne sjekutiće, a mliječne očnjake), rečeno mi je da su sestre, a četvrta nešto starija. Uz njih sam dobila vreću 15 kg dehidrirane hrane.
Kujice su bile u odličnoj kondiciji, mazne i vesele, pravi 'potkožnjaci', kako ja kažem. Začudilo me kako ih tako lijepe i umiljate nisu uspjeli udomiti prije ljeta…
Prošla su dva tjedna, pa tri, gđa A.P. iz udruge se nije javljala, pa sam ja nazvala nju i čula da im još nisu gotovi radovi, te da bi kujice još malo trebale biti ovdje. Pristala sam…
Osmi mjesec se približio kraju i ponovo sam zvala, ali rečeno mi je da je netko ubacio u dvorište u Ogulinu štence zaražene parvovirozom, a da ove kujice nisu cijepljene, pa će oboljeti ako dođu… Vozila sam ih 26.08. vetu na cijepljenje protiv zaraznih bolesti, uz pristanak da budu kod mene još dva-tri tjedna dok steknu imunitet (samo taj jedan put su cijepljene).
Tražila sam novac za troškove jer se sve jako oduljilo i uplatili su 300 kuna.
Vrijeme je prolazilo, a odlazak pasa se odgađao (prvo muž u bolnici, pa A.P. u bolnici…), a kujice su bile sve bliže prvom tjeranju, što uz moje pse nije dobro jer ih nigdje ne mogu zatvoriti, budući iz boksa visokog 2 m preskaču van! I pristala sam da ih odvedem u Karlovac veterinaru na sterilizaciju i da budu ovdje na oporavku.
Sredinom listopada tražila sam da ih preuzmu, jer sve više problema imam sa susjedima, kujice su postale mali zaigrani čopor i natjeravaju krave po pašnjaku, trče za autima, traktorima… Odgovor je bio da ih poslikam za udomljavanje (!!!) i molba da još malo ostanu tu. Tada uplaćuju još 400 kuna. Poslala sam im fotografije i tražila da se malene mikročipiraju i cijepe protiv bjesnoće, a gđa A.P. se uzrujala da to ONA ne misli plaćati, nego da to trebaju napraviti udomitelji.
Na Njuškalo su stavili oglas:
http://ift.tt/1zzxqI0
Kad je prošlo još mjesec dana, a ništa od udomljenja, priča je krenula drugim smjerom: udruga se zatvara, imaju velik dug veterinaru, nemaju novaca, nemaju kamo sa psima… ako ih ja više ne želim držati, neka ih odvedem u Utinju!!!
Više mi se ne javljaju na mobitel niti na poruke.
Što da radim? Molim savjet, pomoć!
Moj mob. 095 5350 966
Napuštene od udruge “Šapa u srcu”, molimo pomoć!
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire