Nesposobnost biti u vezi

Nisam znala na koji pdf da postavim ovu temu, za psihologiju možda i je u jednu ruku, ali stavila sam ovdje.. Treba mi da malo olakšam dušu ovdje anonimno..

Znači ovako, imam 24 godine, dosada nisam imala vezu koja je trajala duže od 2 mjeseca.. Ne znam više što mi se događa, želim pronaći nekoga s kim mogu biti sretna i ostvariti ozbiljnu vezu ali nikako ne ide.. Postajem sve očajnija..

Moj problem je to što mi se netko svidi i započnemo nešto, budem zagrijana u početku nekih 2 tjedna, a poslije mi se ta ista osoba počinje gaditi što ju više upoznajem.. I osjećam veliku potrebu da je maknem od sebe.. Objašnjavam sama sebi da je to jer mi jednostavno ne paše i da nije do mene.. Ali zašto svaki put mora biti tako..

Baš svatko za koga sam zagrijana čim ga bolje upoznam nikako mi ne paše.. i onda održavam tu agoniju jer pokušavam sama sebe prisiliti da osjetim nešto i mislim da će se promijeniti moji osjećaji ali tako samo uvlačim drugu osobu u lažnu nadu i povrijedim je ne željeći to..

Opet se ponovila situacija za koju nisam htjela da se desi..viđam se trenutno s jednim dečkom mjesec dana i stvarno je dobar prema meni, pažljiv i za poželjeti, ja sam bila zagrijana oko 3 tjedna i naglo sam se ohladila kako sam ga bolje upoznala.. ne želim ga povrijediti, nisam to planirala, ali ja osjećam sada mučninu vidjeti se s njim opet, a on se već počeo ponašati kao da smo u vezi, romantične poruke, iznenađenja.. i neznam kako da mu kažem da ja to ne mogu više a da ga ne povrijedim..

Ako budem čekala da se neki osjećaji razviju mislim da ću samo produživati agoniju...

Zaljubila se jesam jednom ludo i željela da traje, i to je bio tip koji me loše tretirao..ja sam njemu bila samo eto rupa za pražnjenje..nismo bili u vezi nego povremeno zajedno..imam osjećaj da samo zato jer je bio takav da sam i zato ostala cijelo vrijeme zagrijana..

Više neznam što da mislim, čini mi se da ću ostati sama cijeli život jer si ne mogu naći nikoga tko mi paše..inače imam i dosta težak karakter, posesivna sam, ljubomorna.. imam i lošu sliku o sebi..

Još jedna stvar..otac mi je alkoholičar i povremeno koristi neke jače stvari..i to nikada nije skrivao preda mnom, kao maloj mi je govorio kako se super osjeća od ovoga, od onoga, da je to predivno, i ja sam njega gledala kao i svako dijete kao uzor..prema majci se ponaša nasilnički i psihički ju maltretira..nagledala sam se svega i svačega, jako ružnih stvari.. i ja kao da podsvjesno tražim nekoga kao on..nekoga problematičnog tko će se tako ponašati, a on mi se gadi, a opet to radim..nemogu si pomoći, drugi kao da mi nisu zanimljivi.. ubija me to..sve više mislim da imam neki psihički poremećaj..

Nesposobnost biti u vezi