Pozdrav svima,
dakle ukratko, bilo smo godinu dana u vezi, meni 28, njoj 27, ona dosta razmazena, teskog karaktera, u sekundi joj je sve super, druge sekunde se rasplace, trece sekunde plane, ja totalna suprotnost, ozbiljan, smiren, znam sta zelim u zivotu, uspjesan u poslu i neopterecen glupostima, ali sve u svemu fina veza, dobro se slagali, moja najveca ljubav.
Prekinuli nakon sto se ohladila iako nismo imali nikakvih problema i uvijek mi je bila centar svijeta, molio je nekih 9,10 mjeseci, redovno se javljao, par puta se vidjeli, imao par neobaveznih veza za to vrijeme, ali nista mi nije pomoglo da je zaboravim i i promjenim misao da je ona ta s kojom zelim provesti ostatak zivota.
Zadnja 2,3 mj sam jednostavno i ja malo popustio, dosadilo mi se javljati, spominjati vezu, poceo dizati ruke od svega i vracati zivot u normalu. Tad se ona pocinje javljati, zovnula me na pice 2,3 puta da bi smo se prije 2 tjedna pomirili jer je kao sada sigurna u svoje osjecaje.
Ja sam presretan, ali u isto vrijeme nikako se ne mogu opustiti, strah me da se opet ne ohladi, prosli put me toliko povrijedila da nocima nisam spavao.
Nisam nikad nikoga niti mislim da bih mogao voljeti kao nju, imao sam i ljepsih i pametnijih djevojaka i uspjesnijih, ali to nikada nije bilo to. Ona je jedina kraj koje sam znao zadrhtati.
Ima li pozitivnih primjera da nakon hladjenja i pomirenja veza zavrsi uspjesno? Kako da se opustim, prestanem misliti negativno i odrzim ovu vezu pod kontrolom, a ne izgubim glavu za njom kao prosli put?
dakle ukratko, bilo smo godinu dana u vezi, meni 28, njoj 27, ona dosta razmazena, teskog karaktera, u sekundi joj je sve super, druge sekunde se rasplace, trece sekunde plane, ja totalna suprotnost, ozbiljan, smiren, znam sta zelim u zivotu, uspjesan u poslu i neopterecen glupostima, ali sve u svemu fina veza, dobro se slagali, moja najveca ljubav.
Prekinuli nakon sto se ohladila iako nismo imali nikakvih problema i uvijek mi je bila centar svijeta, molio je nekih 9,10 mjeseci, redovno se javljao, par puta se vidjeli, imao par neobaveznih veza za to vrijeme, ali nista mi nije pomoglo da je zaboravim i i promjenim misao da je ona ta s kojom zelim provesti ostatak zivota.
Zadnja 2,3 mj sam jednostavno i ja malo popustio, dosadilo mi se javljati, spominjati vezu, poceo dizati ruke od svega i vracati zivot u normalu. Tad se ona pocinje javljati, zovnula me na pice 2,3 puta da bi smo se prije 2 tjedna pomirili jer je kao sada sigurna u svoje osjecaje.
Ja sam presretan, ali u isto vrijeme nikako se ne mogu opustiti, strah me da se opet ne ohladi, prosli put me toliko povrijedila da nocima nisam spavao.
Nisam nikad nikoga niti mislim da bih mogao voljeti kao nju, imao sam i ljepsih i pametnijih djevojaka i uspjesnijih, ali to nikada nije bilo to. Ona je jedina kraj koje sam znao zadrhtati.
Ima li pozitivnih primjera da nakon hladjenja i pomirenja veza zavrsi uspjesno? Kako da se opustim, prestanem misliti negativno i odrzim ovu vezu pod kontrolom, a ne izgubim glavu za njom kao prosli put?
Kako se opustiti i ne zivjeti u strahu nakon pomirenja s njom?
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire