Krv se u mnogim kulturama kozumira za jelo zajedno sa mesom, npr u kbasicama (krvavice).
Isto se tako može od krvi napraviti juha.
Obično se krv konzumira nedugo nakon klanja životinje.
Obično se životinja prikolje, i krv se pušta u kantu.
U nekim kultarama je krv za konzumaciju taboo.
Od krvi se mogu dakle pripremati; kobasice, juha, palačinke i gulaš.
Katolici, pravoslavci, anglikanci i luterani vjeruju da tokom pričesti doslovno jedu iususvo mose i krv.
Jedenje i pijenje krvi se nigdje ne spominje u Bibliji.
U Levitonskom zakoniku - starom zavjetu zabranjeno je pijenje i jedenje krvi.
Za Posljednju večeru vjerojatno nije ni pijena ni jedena krv, jer je to bila pasha, a Isus je bio židov.
Jeruzalemskim Saborom 50. godine zabranjena je konzumacija krvi DJelima apostolskima.
Mnoge druge religije konzumiraju krv; indijasnke, woodoo.
Po paganskoj tradiciji svi prisutni daju krv koja se miješa i uajedno pije.
U woodoo se kokošja, kozja ili ljduska mensturualna krv koristi za vračbine.
Sotonisti piju krv kao vampiri , po uzoru na gotičarsko-viktorijanske pisce.
Mislimanima i židovima je zabranjeno jsti i piti krv.
Katolicima je nekada bilo, sada više nije.
Grčkim pravoslavcima je još uvijek.
Igbo Nigerijcima vjera ne brani krv, ali im se gadi.
Zato im je odvratan roštilj ili suši.
Zato kada kolju životinje, prikolju je na vratu i puste da sva krv iscuri.
To su vjerojatno pokupili od Igbo židova.
Oni Igboi koji kupuju meso u prodavaonicama, prije nego ga pripremaju ga operu da slučajno nije ostalo nešto krvi.
Massai piju krv na svojim feštama, pogotovo kada se rodi djete.
U Kini (i na Tajvanu) često pripremaju namirnice od krvi i to od raznih životnja. rde i juhe od krvi. Čak i kolače od krvi.
Isto je u Korei, Filipinima, Laosu, Tajlandu.
Tamil narod priprema košutinu krvavu utrobu sa začinima kao što su cimet, papar i lješnjak.
U Britaniji i Irskoj jedu "crni puding" - puding od krvi.
Krvavice se jedu u Švedskoj, Finskoj, Latviji, Estonji, Poljskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Španjolskoj, Kataloniji,Hrvatskoj, SLovačkoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Ukrajini i Francuskoj.
U Irskoj se sve do 19. stoljeća friška topla krv tek zaklane koze mješala sa maslacem i začinima kao jeo za imunitet.
U Švedskoj se radi juha od guščje krvi i jede se za SV Martin.
Šveđani još jedu crni puding, krvave palačinke, krvave njoke.
Isto tako namaču kruh u krv, zatim ga zapeku i onda jedu sa svinjetinom.
U Finskoj mješaju svinjus krv sa milijekom i od toga rade palačinke.
Na sjeveru Njemačke se svinjska krv mješa s octom i šećerom i od toga se radi schwarzsauer
U Portugalu jedu tzv mješanu krv.
Isto tako kokoši i zečeve peku u vlastitoj krvi.
Isto se tako može od krvi napraviti juha.
Obično se krv konzumira nedugo nakon klanja životinje.
Obično se životinja prikolje, i krv se pušta u kantu.
U nekim kultarama je krv za konzumaciju taboo.
Od krvi se mogu dakle pripremati; kobasice, juha, palačinke i gulaš.
Katolici, pravoslavci, anglikanci i luterani vjeruju da tokom pričesti doslovno jedu iususvo mose i krv.
Jedenje i pijenje krvi se nigdje ne spominje u Bibliji.
U Levitonskom zakoniku - starom zavjetu zabranjeno je pijenje i jedenje krvi.
Za Posljednju večeru vjerojatno nije ni pijena ni jedena krv, jer je to bila pasha, a Isus je bio židov.
Jeruzalemskim Saborom 50. godine zabranjena je konzumacija krvi DJelima apostolskima.
Mnoge druge religije konzumiraju krv; indijasnke, woodoo.
Po paganskoj tradiciji svi prisutni daju krv koja se miješa i uajedno pije.
U woodoo se kokošja, kozja ili ljduska mensturualna krv koristi za vračbine.
Sotonisti piju krv kao vampiri , po uzoru na gotičarsko-viktorijanske pisce.
Mislimanima i židovima je zabranjeno jsti i piti krv.
Katolicima je nekada bilo, sada više nije.
Grčkim pravoslavcima je još uvijek.
Igbo Nigerijcima vjera ne brani krv, ali im se gadi.
Zato im je odvratan roštilj ili suši.
Zato kada kolju životinje, prikolju je na vratu i puste da sva krv iscuri.
To su vjerojatno pokupili od Igbo židova.
Oni Igboi koji kupuju meso u prodavaonicama, prije nego ga pripremaju ga operu da slučajno nije ostalo nešto krvi.
Massai piju krv na svojim feštama, pogotovo kada se rodi djete.
U Kini (i na Tajvanu) često pripremaju namirnice od krvi i to od raznih životnja. rde i juhe od krvi. Čak i kolače od krvi.
Isto je u Korei, Filipinima, Laosu, Tajlandu.
Tamil narod priprema košutinu krvavu utrobu sa začinima kao što su cimet, papar i lješnjak.
U Britaniji i Irskoj jedu "crni puding" - puding od krvi.
Krvavice se jedu u Švedskoj, Finskoj, Latviji, Estonji, Poljskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Španjolskoj, Kataloniji,Hrvatskoj, SLovačkoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Ukrajini i Francuskoj.
U Irskoj se sve do 19. stoljeća friška topla krv tek zaklane koze mješala sa maslacem i začinima kao jeo za imunitet.
U Švedskoj se radi juha od guščje krvi i jede se za SV Martin.
Šveđani još jedu crni puding, krvave palačinke, krvave njoke.
Isto tako namaču kruh u krv, zatim ga zapeku i onda jedu sa svinjetinom.
U Finskoj mješaju svinjus krv sa milijekom i od toga rade palačinke.
Na sjeveru Njemačke se svinjska krv mješa s octom i šećerom i od toga se radi schwarzsauer
U Portugalu jedu tzv mješanu krv.
Isto tako kokoši i zečeve peku u vlastitoj krvi.
Krv za piće ( i jelo)
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire