Pozz, s dečkom sam u vezi nekoliko mjeseci. Mada se znamo duže, tek prije par mjeseci smo krenuli u vezu, stvarno je bio zaljubljen i pokazao mi je to i sve se činilo divno i bili smo puni planova, naravno kako to i biva na početku.
Ali nakon dva mjeseca i okolnosti koje su nas trenutno odvajale on se promjenio, kao da se hladio s vremenom, a zapravo nikud još nismo ni krenuli! Naravno da sam pokušala razgovarati više puta, no od njega nikakvog odgovora, samo šutnja i još veće povlačenje...Ne trebam ni govoriti da smo se jedva čuli i vidjeli i sve na moju inicijativu i nevjerojatna mi je sama činjenica da netko u tako kratko vrijeme prestane nekog voljeti. A ničime mi nije osim šutnjom i distanciranošću dao naslutiti da želi prekid. A ni jedno ni drugo to nismo spominjali, kao da se grčevito držimo za ono što smo imali i ne želimo kraj ali problem postoji koji on ne želi rješiti... Isfrustrirana i iscrpljena od situacije pustila sam stvari kakve jesu i ispričala se za svoje postupke kojima sam ga pritiskala želeći zapravo samo nekakav odgovor da znam kako nastaviti dalje. Nakon tjedan dana on se javio i vidjela sam da sam želi moje društvo i da se opustio dovoljno da mu to više nije problem...ali neko vrijeme je već prošlo i vidim da i dalje ne želi intimnost...ljubi me, grli s grčem, zapravo uopće ne želi, ali ja iniciram, sexa takoreći nema, a on je i dalje tu...ne spominjemo nas...puštam vrijeme da vidim hoće li se on pomaknut s mrtve točke jer opet vidim da postoji nešto još između nas. S druge strane skupljam hrabrost da prekinem sve jer mi izgleda da nema smisla. Inače mislim da je emocionalno blokiran i to se povremeno manifestira jer ima brak iza sebe. Bez obzira na sve vjerujem u njega kao osobu, volim ga kakav je,a ako voliš kažu treba se boriti. Neznam kako mu pristupiti i što učiniti, jer svakim naporom osjećam da je bez učinka. A on je i dalje tu...kao da je tako siguran...
Ali nakon dva mjeseca i okolnosti koje su nas trenutno odvajale on se promjenio, kao da se hladio s vremenom, a zapravo nikud još nismo ni krenuli! Naravno da sam pokušala razgovarati više puta, no od njega nikakvog odgovora, samo šutnja i još veće povlačenje...Ne trebam ni govoriti da smo se jedva čuli i vidjeli i sve na moju inicijativu i nevjerojatna mi je sama činjenica da netko u tako kratko vrijeme prestane nekog voljeti. A ničime mi nije osim šutnjom i distanciranošću dao naslutiti da želi prekid. A ni jedno ni drugo to nismo spominjali, kao da se grčevito držimo za ono što smo imali i ne želimo kraj ali problem postoji koji on ne želi rješiti... Isfrustrirana i iscrpljena od situacije pustila sam stvari kakve jesu i ispričala se za svoje postupke kojima sam ga pritiskala želeći zapravo samo nekakav odgovor da znam kako nastaviti dalje. Nakon tjedan dana on se javio i vidjela sam da sam želi moje društvo i da se opustio dovoljno da mu to više nije problem...ali neko vrijeme je već prošlo i vidim da i dalje ne želi intimnost...ljubi me, grli s grčem, zapravo uopće ne želi, ali ja iniciram, sexa takoreći nema, a on je i dalje tu...ne spominjemo nas...puštam vrijeme da vidim hoće li se on pomaknut s mrtve točke jer opet vidim da postoji nešto još između nas. S druge strane skupljam hrabrost da prekinem sve jer mi izgleda da nema smisla. Inače mislim da je emocionalno blokiran i to se povremeno manifestira jer ima brak iza sebe. Bez obzira na sve vjerujem u njega kao osobu, volim ga kakav je,a ako voliš kažu treba se boriti. Neznam kako mu pristupiti i što učiniti, jer svakim naporom osjećam da je bez učinka. A on je i dalje tu...kao da je tako siguran...
Boriti se ili odustati? Ne znam na čemu smo...
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire