Pozdrav.
Ima neko vrijeme da sam upoznala nekog online.
Iz nekog razloga, nebitno za priču, trenutno ne komuniciramo.
Taj online frajer me potpuno oduševio, ne znam puno o njemu, ali ono što smo razmjenili mi je bilo dovoljno da si stvorim neku iluziju u glavi.
Toliko mi je napet da me sama pomisao na njega pali.
Sexualno uzbuđenje na vrhuncu. Živi malo dalje, no toliko sam zapela da mi to ne predstavlja nikakav problem.
Naša komunikacija je skoro pa uvijek bazirana na sexu, ne smeta me, znam što očekivati. Realno kad sagledam cijelu priču, znam da ona ne nosi ništa više osim sex-a, ne prakticiram takve odnose, no u ovaj sam zbog nečeg spremna uć.
Taman kad prekidam komunikaciju s njim u moj život ulazi osoba kakvu sam tražila za neki kvalitetan odnos, vezu.
Dobar, pažljiv, radišan, osjećajan, blizu..., ma prototip muškarca snova.
Odnos se gradi polako na moj zahtjev. Nekoliko dana tipkanja, nekoliko dana razgovora do jutra i trenutno smo na dva izlaska u živo. I sve je savršeno, osim mog potpuno hladnog odnosa prema njemu.
On je točno ono što sam htjela, ono što bi većina žena htjela.
Stalno mi govori koliko sam mu prekrasna, dobra, savršena, obožava moj smješak,... al iskreno, počeo me gušit.
Ponaša se prema meni kao da sam od stakla. Izraz "držao bi me kao kapljicu vode na dlanu" je postao doslovan u mom slučaju. Dečko postaje opsjednut samnom, primjere neću navoditi.
Znam da je zaljubljen u mene već 3 g. i da ovo što on sad osjeća je nešto što bi i ja osjećala da toliko dugo patim za nekim, al ja sam samo dala priliku za upoznavanje, ništa drugo.
Odma u startu sam mu rekla da ne mislim brzat, polako pa ćemo vidjet dokle ćemo doć. Prihvatio je.
I bilo bi glupo reć da mi nije ugodno pričat s njim, ne bi se nalazila inače, al kako uvijek i oko svega kad mi nije napeto brzo gubim interes za ikakvo produbljivanje odnosa, tako mi je i on već nakon tjedan dana postao naporan.
Tu su neprestano poruke na koje moram odgovarat, očekuje se da se svaki dan vidimo,...ma divan je prema meni, ali ja ne želim nekog tko će mi apsulutno uvijek ić niz dlaku, netko tko se nikad neće htjet ni posvađat, tko mi neće htjet reć da sam u krivu. Uz njega se osjećam superiornije i takav mi odnos ne odgovara.
Jučer smo se našli, proveli večer zajedno pričajući.
Što se tiće sex-a sam rekla da ne bi još, da mi treba vremena, on, naravno, pun razumjevanja se slaže čekat me dok ne budem spremna.
Trenutno sam u fazi kad mi kronično nedostaje sex, da se ne shvati krivo, ponuda za sex imam puno, ali ne želim takav odnos, tražim vezu.
Jučer smo se poljubili, ja sam hladna, prazna, sexualna privlačnost s moje strane prema njemu je ravna nuli, ništa. Ovo mi se nikad nije dogodilo da ljubim nekog, a da ne osjetim ništa, nikakvu želju, čak bi rekla i neku odbojnost.
Inače sam jako sexualna osoba, sex mi je bitan i ako nema tu kemije, sve mi je uzalud. S njim ne osjećam tu kemiju, nikako.
Štoviše, osim što ne osjećam apsulutno nikakvu sexualnu privlačnost, počinjem mu nalazit mane.
Ljubim njega, a razmišljam o onom online frajeru sa početka teksta. Ne želim na sex s njim ni pomislit prije nego upoznam online frajera.
Osjećam se odvratno zbog toga.
Online frajer? Hm...gledam njegovu sliku i u stanju sam svršit. Ne nudi mi nikakvu sigurnost, al kako vrijeme prolazi sve to mi je sve manje i bitno.
Netko mi je u stanju pružit cijeli svoj svijet na dlanu, sve, a ja..., ja sam u stanju sve to zanemarit jer mi misli bježe prema potpunoj nesigurnosti jer eto, ne mogu utjecat na svoje sexualne nagone.
Da li da mu pokušam dat priliku jer će možda vrijeme stvorit tu meni toliko bitnu kemiju ili da odustanem od njega prije nego se potpuno zaludi samnom?
Da li je moguće da bi ga s vremenom zavoljela, a da online frajera pustim da ostane u mašti?
I znam da su pitanja glupa jer sam ranije navela da mi postaje naporan, ne treba biti genije za pročitat u ovom svemu da sam nezainteresirana, al sve se nadam da je to moje ponašanje rezultat nekog drugog u mojoj glavi i ako tog drugog uspijem izbacit iz glave da ću znat cijenit ono što mi se nudi.
Ima neko vrijeme da sam upoznala nekog online.
Iz nekog razloga, nebitno za priču, trenutno ne komuniciramo.
Taj online frajer me potpuno oduševio, ne znam puno o njemu, ali ono što smo razmjenili mi je bilo dovoljno da si stvorim neku iluziju u glavi.
Toliko mi je napet da me sama pomisao na njega pali.
Sexualno uzbuđenje na vrhuncu. Živi malo dalje, no toliko sam zapela da mi to ne predstavlja nikakav problem.
Naša komunikacija je skoro pa uvijek bazirana na sexu, ne smeta me, znam što očekivati. Realno kad sagledam cijelu priču, znam da ona ne nosi ništa više osim sex-a, ne prakticiram takve odnose, no u ovaj sam zbog nečeg spremna uć.
Taman kad prekidam komunikaciju s njim u moj život ulazi osoba kakvu sam tražila za neki kvalitetan odnos, vezu.
Dobar, pažljiv, radišan, osjećajan, blizu..., ma prototip muškarca snova.
Odnos se gradi polako na moj zahtjev. Nekoliko dana tipkanja, nekoliko dana razgovora do jutra i trenutno smo na dva izlaska u živo. I sve je savršeno, osim mog potpuno hladnog odnosa prema njemu.
On je točno ono što sam htjela, ono što bi većina žena htjela.
Stalno mi govori koliko sam mu prekrasna, dobra, savršena, obožava moj smješak,... al iskreno, počeo me gušit.
Ponaša se prema meni kao da sam od stakla. Izraz "držao bi me kao kapljicu vode na dlanu" je postao doslovan u mom slučaju. Dečko postaje opsjednut samnom, primjere neću navoditi.
Znam da je zaljubljen u mene već 3 g. i da ovo što on sad osjeća je nešto što bi i ja osjećala da toliko dugo patim za nekim, al ja sam samo dala priliku za upoznavanje, ništa drugo.
Odma u startu sam mu rekla da ne mislim brzat, polako pa ćemo vidjet dokle ćemo doć. Prihvatio je.
I bilo bi glupo reć da mi nije ugodno pričat s njim, ne bi se nalazila inače, al kako uvijek i oko svega kad mi nije napeto brzo gubim interes za ikakvo produbljivanje odnosa, tako mi je i on već nakon tjedan dana postao naporan.
Tu su neprestano poruke na koje moram odgovarat, očekuje se da se svaki dan vidimo,...ma divan je prema meni, ali ja ne želim nekog tko će mi apsulutno uvijek ić niz dlaku, netko tko se nikad neće htjet ni posvađat, tko mi neće htjet reć da sam u krivu. Uz njega se osjećam superiornije i takav mi odnos ne odgovara.
Jučer smo se našli, proveli večer zajedno pričajući.
Što se tiće sex-a sam rekla da ne bi još, da mi treba vremena, on, naravno, pun razumjevanja se slaže čekat me dok ne budem spremna.
Trenutno sam u fazi kad mi kronično nedostaje sex, da se ne shvati krivo, ponuda za sex imam puno, ali ne želim takav odnos, tražim vezu.
Jučer smo se poljubili, ja sam hladna, prazna, sexualna privlačnost s moje strane prema njemu je ravna nuli, ništa. Ovo mi se nikad nije dogodilo da ljubim nekog, a da ne osjetim ništa, nikakvu želju, čak bi rekla i neku odbojnost.
Inače sam jako sexualna osoba, sex mi je bitan i ako nema tu kemije, sve mi je uzalud. S njim ne osjećam tu kemiju, nikako.
Štoviše, osim što ne osjećam apsulutno nikakvu sexualnu privlačnost, počinjem mu nalazit mane.
Ljubim njega, a razmišljam o onom online frajeru sa početka teksta. Ne želim na sex s njim ni pomislit prije nego upoznam online frajera.
Osjećam se odvratno zbog toga.
Online frajer? Hm...gledam njegovu sliku i u stanju sam svršit. Ne nudi mi nikakvu sigurnost, al kako vrijeme prolazi sve to mi je sve manje i bitno.
Netko mi je u stanju pružit cijeli svoj svijet na dlanu, sve, a ja..., ja sam u stanju sve to zanemarit jer mi misli bježe prema potpunoj nesigurnosti jer eto, ne mogu utjecat na svoje sexualne nagone.
Da li da mu pokušam dat priliku jer će možda vrijeme stvorit tu meni toliko bitnu kemiju ili da odustanem od njega prije nego se potpuno zaludi samnom?
Da li je moguće da bi ga s vremenom zavoljela, a da online frajera pustim da ostane u mašti?
I znam da su pitanja glupa jer sam ranije navela da mi postaje naporan, ne treba biti genije za pročitat u ovom svemu da sam nezainteresirana, al sve se nadam da je to moje ponašanje rezultat nekog drugog u mojoj glavi i ako tog drugog uspijem izbacit iz glave da ću znat cijenit ono što mi se nudi.
Nema sexualne privlačnosti
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire