Bosna i Hercegovina može opstati samo kao zajednica triju konstitutivnih naroda
Intervju dat za Die Welt, 24. svibnja 1993.
dr.Franjo Tuđman
Razgovarao: Carl Gustav Ströhm
Bili ste nedavno u Hercegovini u želji da utječete na prekid sukoba Muslimana i Hrvata. Kako je uopće došlo do iznenadnih uzajamnih napada dosadašnjih saveznika?
Između bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata vlada duboko nepovjerenje. Nedostaje razumijevanje potrebe za suradnjom.
Koji je razlog tom nepovjerenju?
Hrvati u Bosni i Hercegovini strahuju da je jedini cilj Muslimana islamska Bosna. Osim toga, treba napomenuti da je oko sto tisuća Muslimana iz istočne Bosne, koju su osvojili Srbi, prebjeglo na područja koja bi po Vance-Owenovu planu trebala postati pokrajine broj osam i deset. Izbjeglice su potpuno promijenile demografsku sliku tih područja naseljenih većinom hrvatskim stanovništvom, mijenjajući odnos u korist Muslimana. I Muslimani su tu započeli nasilne akcije protiv hrvatskog stanovništva u nakani da zauzmu područje od Mostara, Konjica i Jablanice do Travnika, koje bi po Vance-Owenovu planu trebalo postati hrvatska pokrajina. Muslimani vjerojatno ne računaju da će vratiti pokrajine koje su osvojili Srbi.
No, to vjerojatno ipak nisu svi razlozi?
Ekstremista naravno ima na obje strane. U Muslimana postoje primjerice "mudžahedinske" snage. One žele po svaku cijenu izazvati i produljiti rat. Pojedinci na hrvatskoj strani smatraju da se takvoj politici treba suprotstaviti silom. Dok je svijet užasnuto pratio posljedice srpskog pohoda na Srebrenicu, izbila su neprijateljstva između Muslimana i Hrvata. Bila je to dobrodošla prilika za izgovor da nisu krivi samo Srbi već i Hrvati, te da stoga vojna intervencija u Bosni nije potrebna.
Ali, kako tumačite promjene u muslimanskom bloku?
Postoje mnogi dokazi da u muslimanskom vodstvu sjede nekadašnji članovi KOS-a koji su planski ubačeni u to tijelo. Oni su sklopili primirje sa srpskim generalom Mladićem. Nakon toga, tisuće muslimanskih vojnika povučene su s muslimansko-srpskih bojišta i pokrenute u akciju protiv Hrvata.
Koliko je velik Vaš utjecaj na bosanske Hrvate?
Taj je sukob u prvom redu problem Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Republika Hrvatska ima određeni utjecaj jer je i Hrvatima i Muslimanima pomagala u borbi protiv srpske agresije. Tamošnje hrvatsko stanovništvo poslušalo je našu sugestiju da na referendumu glasuje za nezavisnost Bosne. Doduše, treba ukloniti jednu zabludu: na područjima na kojima je izbio sukob nije bilo postrojba vojske Republike Hrvatske. Pozvao sam lorda Owena, gospodina Stoltenberga i gospodina Petersena da zajedno na licu mjesta prekinemo sukob. Rezultat te inicijative bila je konferencija koja nije održana u Mostaru, jer su tamo još trajale borbe, već u Međugorju. Ruski ministar vanjskih poslova Kozirev doputovao je sa mnom u Split. Prihvatio sam njegov prijedlog o kontroli granica - i to ne samo granica između Srbije i Bosne, već u cjelini koja uključuje međunarodnu kontrolu granica između Srbije i Hrvatske i između Hrvatske i Bosne.
Kakav su sporazum Hrvati i Muslimani postigli u Međugorju?
Hrvatska je strana još jednom potvrdila da prihvaća mirovni plan. Hrvati su izjavili da su spremni smjesta pustiti na slobodu sve zarobljene Muslimane - što Muslimani dosad nisu učinili sa svojim hrvatskim zarobljenicima. Hrvatsko i muslimansko izaslanstvo smjesta su mogli posjetiti dijelove grada Mostara koji su pod hrvatskim nadzorom, ali nisu pušteni u dijelove pod muslimanskom kontrolom.
Što ste rekli svom bosanskom kolegi Izetbegoviću?
Njemu i ostalim muslimanskim predstavnicima rekao sam sljedeće, a lord Owen izjavio je isto na samoj konferenciji: ako nije moguć sporazum i suradnja između Muslimana i Hrvata, kako netko može još govoriti o opstanku Bosne i Hercegovine? Pod tim pritiskom, Muslimani su također pristali na prekid neprijateljstva i na Vance-Owenov plan. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ne prihvate li Muslimani prijedloge o ravnopravnoj zastupljenosti predstavnika naroda na različtim mjestima u vladi, bit će to samoubilačka politika.
Na Vašu adresu uporno stižu predbacivanja da se zalažete za podjelu Bosne te da ste u tajnim dogovorima sa Srbima tu podjelu već proveli u djelo. Je li to istina?
Ta je obmana vrlo raširena. Istina je da sam se prije početka rata sastao i s Miloševićem i s Izetbegovićem. Bilo mi je već tada jasno će se čitava kriza bivše Jugoslavije usredotočiti na Bosnu te da je potrebno spriječiti rat, koji je kasnije tamo poprimio takve barbarske oblike genocida - gore nego u ratu u Hrvatskoj. Tu nema nikakvih tajni. Već sam tada naglasio: ako je Jugoslavija mogla opstati samo kao konfederativni savez, Bosna i Hercegovina može postojati samo kao zajednica triju konstitutivnih naroda.
Intervju dat za Die Welt, 24. svibnja 1993.
dr.Franjo Tuđman
Razgovarao: Carl Gustav Ströhm
Bili ste nedavno u Hercegovini u želji da utječete na prekid sukoba Muslimana i Hrvata. Kako je uopće došlo do iznenadnih uzajamnih napada dosadašnjih saveznika?
Između bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata vlada duboko nepovjerenje. Nedostaje razumijevanje potrebe za suradnjom.
Koji je razlog tom nepovjerenju?
Hrvati u Bosni i Hercegovini strahuju da je jedini cilj Muslimana islamska Bosna. Osim toga, treba napomenuti da je oko sto tisuća Muslimana iz istočne Bosne, koju su osvojili Srbi, prebjeglo na područja koja bi po Vance-Owenovu planu trebala postati pokrajine broj osam i deset. Izbjeglice su potpuno promijenile demografsku sliku tih područja naseljenih većinom hrvatskim stanovništvom, mijenjajući odnos u korist Muslimana. I Muslimani su tu započeli nasilne akcije protiv hrvatskog stanovništva u nakani da zauzmu područje od Mostara, Konjica i Jablanice do Travnika, koje bi po Vance-Owenovu planu trebalo postati hrvatska pokrajina. Muslimani vjerojatno ne računaju da će vratiti pokrajine koje su osvojili Srbi.
No, to vjerojatno ipak nisu svi razlozi?
Ekstremista naravno ima na obje strane. U Muslimana postoje primjerice "mudžahedinske" snage. One žele po svaku cijenu izazvati i produljiti rat. Pojedinci na hrvatskoj strani smatraju da se takvoj politici treba suprotstaviti silom. Dok je svijet užasnuto pratio posljedice srpskog pohoda na Srebrenicu, izbila su neprijateljstva između Muslimana i Hrvata. Bila je to dobrodošla prilika za izgovor da nisu krivi samo Srbi već i Hrvati, te da stoga vojna intervencija u Bosni nije potrebna.
Ali, kako tumačite promjene u muslimanskom bloku?
Postoje mnogi dokazi da u muslimanskom vodstvu sjede nekadašnji članovi KOS-a koji su planski ubačeni u to tijelo. Oni su sklopili primirje sa srpskim generalom Mladićem. Nakon toga, tisuće muslimanskih vojnika povučene su s muslimansko-srpskih bojišta i pokrenute u akciju protiv Hrvata.
Koliko je velik Vaš utjecaj na bosanske Hrvate?
Taj je sukob u prvom redu problem Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Republika Hrvatska ima određeni utjecaj jer je i Hrvatima i Muslimanima pomagala u borbi protiv srpske agresije. Tamošnje hrvatsko stanovništvo poslušalo je našu sugestiju da na referendumu glasuje za nezavisnost Bosne. Doduše, treba ukloniti jednu zabludu: na područjima na kojima je izbio sukob nije bilo postrojba vojske Republike Hrvatske. Pozvao sam lorda Owena, gospodina Stoltenberga i gospodina Petersena da zajedno na licu mjesta prekinemo sukob. Rezultat te inicijative bila je konferencija koja nije održana u Mostaru, jer su tamo još trajale borbe, već u Međugorju. Ruski ministar vanjskih poslova Kozirev doputovao je sa mnom u Split. Prihvatio sam njegov prijedlog o kontroli granica - i to ne samo granica između Srbije i Bosne, već u cjelini koja uključuje međunarodnu kontrolu granica između Srbije i Hrvatske i između Hrvatske i Bosne.
Kakav su sporazum Hrvati i Muslimani postigli u Međugorju?
Hrvatska je strana još jednom potvrdila da prihvaća mirovni plan. Hrvati su izjavili da su spremni smjesta pustiti na slobodu sve zarobljene Muslimane - što Muslimani dosad nisu učinili sa svojim hrvatskim zarobljenicima. Hrvatsko i muslimansko izaslanstvo smjesta su mogli posjetiti dijelove grada Mostara koji su pod hrvatskim nadzorom, ali nisu pušteni u dijelove pod muslimanskom kontrolom.
Što ste rekli svom bosanskom kolegi Izetbegoviću?
Njemu i ostalim muslimanskim predstavnicima rekao sam sljedeće, a lord Owen izjavio je isto na samoj konferenciji: ako nije moguć sporazum i suradnja između Muslimana i Hrvata, kako netko može još govoriti o opstanku Bosne i Hercegovine? Pod tim pritiskom, Muslimani su također pristali na prekid neprijateljstva i na Vance-Owenov plan. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ne prihvate li Muslimani prijedloge o ravnopravnoj zastupljenosti predstavnika naroda na različtim mjestima u vladi, bit će to samoubilačka politika.
Na Vašu adresu uporno stižu predbacivanja da se zalažete za podjelu Bosne te da ste u tajnim dogovorima sa Srbima tu podjelu već proveli u djelo. Je li to istina?
Ta je obmana vrlo raširena. Istina je da sam se prije početka rata sastao i s Miloševićem i s Izetbegovićem. Bilo mi je već tada jasno će se čitava kriza bivše Jugoslavije usredotočiti na Bosnu te da je potrebno spriječiti rat, koji je kasnije tamo poprimio takve barbarske oblike genocida - gore nego u ratu u Hrvatskoj. Tu nema nikakvih tajni. Već sam tada naglasio: ako je Jugoslavija mogla opstati samo kao konfederativni savez, Bosna i Hercegovina može postojati samo kao zajednica triju konstitutivnih naroda.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire