Pozdrav, ljudi :mig:!
Zanima me jedna stvar- kako reagirate kad se šef dere na vas?
Ne mama, ne tata, niti itko vam blizak.
Nego baš šef.
Imamo šefa koji se dere, izderava...
Zna dobrano pretjerati, osim vikanja zna se kao našaliti se, ali tom šalom i poniziti.
Sljedeći dan kao da ništa nije bilo.
Svi su prihvatili da je nagao (osobno, meni je takvo objašnjenje vrlo glupo :kava:).
Mene sve više zaboli za njegovu "naglost"- ja to smatram čistom nekulturom i bezobrazlukom.
Svoju krivnju uvijek priznam (ne radim u nuklearnoj elektrani gdje svaka greška može biti pogubna; moj posao je prilično "odgovornost-free"), a viku otrpim gledajući ga u oči i smireno mu pokušavajući nešto obrazložiti.
Međutim, ne volim da se na mene viče i ne volim da se na mene viče pred publikom.
Ono, daj se kontroliraj, odvuci me na stranu, reci što zamjeraš i neće se ponoviti.
Dreči si doma na mamu, tatu, djecu!
Meni je malo, zaista malo stvari vrijedno vike :ne zna:.
Ipak, unatoč svemu takvo me ponašanje sve više i više smeta. Jednostavno, mislim si, ti si nagao i to ti je opravdanje.
E pa super, ako ćemo ići tvojim načinom, ja imam debele živce i durat ću te jedno vrijeme, ali kad mi prisjedne (iskreno, ne znam kad će taj trenutak doći :rofl:), čut ćeš me!
A to će onda biti moje opravdanje, jel tako?
Ako si šef, nisi bog!
Međutim, kako se zaista ne mogu zamisliti da se derem pred svima i da svi slušaju našu raspravu (ne volim povišene tonove niti pozornost), izglednija je druga mogućnost, nešto mom karakteru bliže.
Sljedeći puta, kad se počne derati, ukoliko to meni prisjedne- ja ću se jednostavno ustati, reći da ćemo pričati kad se smiri- i hladno odšetati sa sastanka :ne zna:.
Je li takva reakcija pretjerana, obzirom da ne želim šefa povrijediti i poniziti pred svima jer u globalu ne mislim da je loša osoba?
Da odmah naglasim- nekakav razgovor u kojem ja njemu tumačim da me to smeta, ne dolazi u obzir.
Dovoljno je odrastao da zna da se tako ne ponaša.
Pogotovo zato što se nitko prema njemu tako ne bi smio ponašati, čak i da nije šef..
Dakle, ne tražim druge načine rješavanja ovog problema.
Zanima me samo vaš stav- na nečiju dreku ustati se i otići.
Da ili ne?
Da ste šef, kako biste vi reagirali na to?
P.S. Ovdje ne mislim na neka manja koškanja nego na rasprave u kojima si netko zaista previše dopusti.
Zanima me jedna stvar- kako reagirate kad se šef dere na vas?
Ne mama, ne tata, niti itko vam blizak.
Nego baš šef.
Imamo šefa koji se dere, izderava...
Zna dobrano pretjerati, osim vikanja zna se kao našaliti se, ali tom šalom i poniziti.
Sljedeći dan kao da ništa nije bilo.
Svi su prihvatili da je nagao (osobno, meni je takvo objašnjenje vrlo glupo :kava:).
Mene sve više zaboli za njegovu "naglost"- ja to smatram čistom nekulturom i bezobrazlukom.
Svoju krivnju uvijek priznam (ne radim u nuklearnoj elektrani gdje svaka greška može biti pogubna; moj posao je prilično "odgovornost-free"), a viku otrpim gledajući ga u oči i smireno mu pokušavajući nešto obrazložiti.
Međutim, ne volim da se na mene viče i ne volim da se na mene viče pred publikom.
Ono, daj se kontroliraj, odvuci me na stranu, reci što zamjeraš i neće se ponoviti.
Dreči si doma na mamu, tatu, djecu!
Meni je malo, zaista malo stvari vrijedno vike :ne zna:.
Ipak, unatoč svemu takvo me ponašanje sve više i više smeta. Jednostavno, mislim si, ti si nagao i to ti je opravdanje.
E pa super, ako ćemo ići tvojim načinom, ja imam debele živce i durat ću te jedno vrijeme, ali kad mi prisjedne (iskreno, ne znam kad će taj trenutak doći :rofl:), čut ćeš me!
A to će onda biti moje opravdanje, jel tako?
Ako si šef, nisi bog!
Međutim, kako se zaista ne mogu zamisliti da se derem pred svima i da svi slušaju našu raspravu (ne volim povišene tonove niti pozornost), izglednija je druga mogućnost, nešto mom karakteru bliže.
Sljedeći puta, kad se počne derati, ukoliko to meni prisjedne- ja ću se jednostavno ustati, reći da ćemo pričati kad se smiri- i hladno odšetati sa sastanka :ne zna:.
Je li takva reakcija pretjerana, obzirom da ne želim šefa povrijediti i poniziti pred svima jer u globalu ne mislim da je loša osoba?
Da odmah naglasim- nekakav razgovor u kojem ja njemu tumačim da me to smeta, ne dolazi u obzir.
Dovoljno je odrastao da zna da se tako ne ponaša.
Pogotovo zato što se nitko prema njemu tako ne bi smio ponašati, čak i da nije šef..
Dakle, ne tražim druge načine rješavanja ovog problema.
Zanima me samo vaš stav- na nečiju dreku ustati se i otići.
Da ili ne?
Da ste šef, kako biste vi reagirali na to?
P.S. Ovdje ne mislim na neka manja koškanja nego na rasprave u kojima si netko zaista previše dopusti.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire