Razgovor o statusu odnosa i timing

Znamo se skoro godinu dana preko zajedničkih prijatelja.

Dok je bio debelo u vezi davao mi je znakove da mu se sviđam, javljao se te smo se i jednom poljubili na nekakvom partyju pod utjecajem alkohola, naravno, jer nitko normalan ne radi takve gluposti trijezan...

Nakon tog događaja uslijedilo je nekoliko slučajnih susreta, povremeno njegovo javljanje i naprasan prekid komunikacije s njegove strane.

Sad je slobodan.

Opet se javio, dopisivanja, počeli smo se opet čuti, pojavio mi se na poslu, našli smo se i vidjeli nekoliko puta, nakon svega i završili skupa u krevetu.



Nekako kroz razgovor mi je dao naslutiti da sad nije materijal za vezu i da ne želi ništa ozbiljno.

Nisam sigurna ni ja želim li vezu baš s njim, inače sam spremna za nešto konkretno ali svjesna sam naših razlika.

U cijelom tom periodu nismo se baš predobro ni upoznali, niti se sad nakon sexa ponašamo kao zaljubljeni mladci već imamo "Kako si danas-što ima novoga" odnos s tendencijom prema zezanciji.



Ono što me muči u cijeloj ovoj situaciji nije ono dobro staro pitanje "Osjeća li on nešto više?", nego kako zapodjenuti razgovor o statusu vašeg odnosa, kako vi to rješavate, posebno ženski dio foruma, kako pop-outate pitanje bez da ispadnete kraljice drame i luđakinje?

Ima li smisla uopće započinjati razgovor ovako rano u odnosu ili je bolje pričekati da se stvar ipak malo razvije da se izbjegne baš ta neugodna situacija gdje razgovarate o nečemu čega zapravo nema?

Ili je možda ipak bolje ne gubiti vrijeme i odmah saznati na čemu ste?

Slušam! :)