svi seru a nikog nije briga (sa sela u grad)

jedna moj prijatelj otišao na tjedan dana u New York rodbini.

rekao nikad više to je pakao.

da hodam gol po cesti ljudi se uopće nebi obazirali na mene.



živio sam u par gradova u HR i svugdje doživio zajednicu, ljude.. valjda su i oni doživjeli mene..



a u Zagrebu ko da živim u mrtvačnici.

mislim da izađem van netko će nešto dobaciti, netko će me ismijati, ali u duši znam da te ljude nije briga.

njima je to samo zajebancija ili da rade nešto..



pripreman se da odem ih Hrvatske a niti ne mogu podnjeti Zagreb..



neznam možda mi fali pozornosti..

moram živjeti u gradu jer tu mi je budnoćnost ali ja to jednostavno nemogu podnjeti.

ako je itko gledao Sopranose, kad Meadow otišla na faks imala cimericu sa selu koja nije mogla podnjeti grad.

u njoj nekako vidim svoje ponašanje.



ja jednostavno nisam odgojen da podnesem grad.

mislim da se bacim tu sa kata, došli bi smetlari i pokupili me..



ja nemogu razviti odnos sa ljudima.

da možda sam antisocijalan i introvertiran ali ipak razvijan neki odnos sa ljudima..

ovdje u zagrebu ja to nemogu.. izgubljen sam..



čak sam se i našao sa par forumašica sa ovog PDF-a, nikakav odnos nisam razvio..

baš ništa....!!!!!!!!!!

ono totalna nula, kao da smo leševi...



možda zbog straha kao da mi svi oko mene žele iskoristiti, neznaš tko su, neznaš ih kakvih familija dolaze (kao da to nešto znaći:)), neznaš ako te zajebu gdje treba doći naplatiti račun...



obilazio klubove i pričao frendu kako sam tu upoznao ljude iz različitih profila, onda mi se nasmješi, a purgeri se samo zajebavaju, netko ko dobro priča engleski i kuži naglaske glumi da australac:)



mislim ono vjeruješ kinezu da je iz kine jer nemože sakriti da je azijat...

ja jednostavno ne mogu funkcionirati u takvom društvu.



ono što vas pitam kako Vi možete?