Pozdrav svima.
Ne znam gdje smjestiti temu na LJES ili pak ovdje. Mislim da se moja tema više tiče psihologije.
Ne bih da pišem toliko o onome što se meni zbiva jer će cjeli moj post izgledati kao ispovjest, više me zanima šta vi mislite o svemu ovome. U kratkim crtama - radi se o tome da sam u vezi sa jednim dečkom oko godinu dana. Kako je veza postajala ozbiljnija, ja sam se osjećala sve zatočenijom, kao da me netko čvrsto drži i kao da se gušim. Shvativši da mi je postalo loše zbog toga, odlučim se izaći iz veze, unatoč svim emocijama i unatoč tome što volim svoga dečka. No opet sam mu se vratila. U proteklih 20ak dana sam prekinula s nijim dva puta, i opet mi se počinje javljati ideja da učinim isto - ostavim ga. I to zato što se počnem osjećati užasno, potištena sam, tužna, neraspoložena. A kad prekinemo plačem. Ne znam zašto mučim i njega i sebe. :ne zna: Premda je pomalo besmisleno pisati o ovakvim stvarima po forumu, ali voljela bih čuti i druga mišljenja jer ne mogu objektivno sagledati situaciju.
E sada, pitam se koji je uzrok tomu? Zašto se neki ljudi ne mogu vezati za samo jednu osobu? I radi li se tu uopće o nemogućnosti vezanja'? Je li prirodno pripadati nekome u smislu da cijelu svoju pažnju posvetite jednoj osobi? Ili u pozadini svega stoji nekakav strah? Je li netko imao slična iskustva?
Ponekad se osjećam kao najzlobnija osoba koja se samo igra sa tuđim osjećajima. :503:
Ne znam gdje smjestiti temu na LJES ili pak ovdje. Mislim da se moja tema više tiče psihologije.
Ne bih da pišem toliko o onome što se meni zbiva jer će cjeli moj post izgledati kao ispovjest, više me zanima šta vi mislite o svemu ovome. U kratkim crtama - radi se o tome da sam u vezi sa jednim dečkom oko godinu dana. Kako je veza postajala ozbiljnija, ja sam se osjećala sve zatočenijom, kao da me netko čvrsto drži i kao da se gušim. Shvativši da mi je postalo loše zbog toga, odlučim se izaći iz veze, unatoč svim emocijama i unatoč tome što volim svoga dečka. No opet sam mu se vratila. U proteklih 20ak dana sam prekinula s nijim dva puta, i opet mi se počinje javljati ideja da učinim isto - ostavim ga. I to zato što se počnem osjećati užasno, potištena sam, tužna, neraspoložena. A kad prekinemo plačem. Ne znam zašto mučim i njega i sebe. :ne zna: Premda je pomalo besmisleno pisati o ovakvim stvarima po forumu, ali voljela bih čuti i druga mišljenja jer ne mogu objektivno sagledati situaciju.
E sada, pitam se koji je uzrok tomu? Zašto se neki ljudi ne mogu vezati za samo jednu osobu? I radi li se tu uopće o nemogućnosti vezanja'? Je li prirodno pripadati nekome u smislu da cijelu svoju pažnju posvetite jednoj osobi? Ili u pozadini svega stoji nekakav strah? Je li netko imao slična iskustva?
Ponekad se osjećam kao najzlobnija osoba koja se samo igra sa tuđim osjećajima. :503:
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire