Ljudi dragi, pozdrav svima! :)
Došla sam potražiti pomoć ili barem neko suvislije objašnjenje ili možda samo potvrdu onoga čega sam i sama svjesna, no budemo vidili, a priča ide ovako...u vezi sam od 8. mjeseca prošle godine s dečkom koji je stariji od mene 4 godine. Zbog njega sam, možemo to tako i reći, prekinula vezu od 4 godine koja je prethodila ovoj. Kažem zbog njega jer u krajnjem slučaju on mi je bio udarac u glavu s kojim sam shvatila da moram prekinuti tu vezu u kojoj sam bila, koja već duže vrijeme prije toga nije bila ono što veza treba biti, ali eto, nisam prekidala dok se nisam zaljubila u nekog novog, ne znam zašto, glupost...
Dečko mi se jako sviđa i ostvarenje je svega onoga što tražim od muškarca kao svog budućeg odabranika u životu. Ima mana naravno, kojih sam svjesna, ali mi ne smetaju i mislim da se u nekim stvarima odlično nadopunjujemo. Aaaaaali, u trenucima poput ovih zadnjih par dana (pred mengu je to općenito) sam jako nesigurna - ukratko bojim se da me ne voli (jednom sam mu čak rekla da ja mislim da je on samnom samo zbog seksa, na što je on rekao da tako samo kvarim odnos), bojim se da će mu se neka druga više svidjeti, kod cura koje me okružuju tražim osobine koje bi njemu odgovarale ili ako vidim neku sličnost s nekom ženskom osobom mislim kako je ona bolja za njega, znam se sjetiti nečega što mi je rekao pa onda to analiziram, bojim se da ne misli nešto loše o meni, pa onda razmišljam o tome da prekinem s njim unatoč osjećajima jer se ne mogu zbog toga svega usredotočiti na faks i učiti, itd. :503: Skužila sam da me tih dana i od strane drugih ljudi dosta toga pogađa i da sebe cijelo vrijeme preispitujem i analiziram, jesam li dobra osoba, što drugi misle o meni, itd.
A naravno ima dana i kad mi je predobro (to je većinom kad menga prođe) kada sam samopouzdana, bez problema ga nazovem i ponašam se normalno, budem svoja, zamišljam nas s djecom i u tim trenucima sam najsretnija u životu :cerek:
Jesam samo glupa žena ili sam se samo jako zaljubila ili je ovo neki poremećaj ili šta? :(
Hvala unaprijed svima na odgovorima :)
p.s. i moram reći da ono u početku prije nego što smo i krenuli smo bili frendovi par mjeseci i da sam se tada i u početku veze ponašala normalno, bila svoja tj. nisam razmišljala toliko i što sam kasnije se više vezivala da sam počela više analizirat i brinut se, sada me to malo popušta ali opet, sada dolazi ta nesigurnost na površinu :/
Došla sam potražiti pomoć ili barem neko suvislije objašnjenje ili možda samo potvrdu onoga čega sam i sama svjesna, no budemo vidili, a priča ide ovako...u vezi sam od 8. mjeseca prošle godine s dečkom koji je stariji od mene 4 godine. Zbog njega sam, možemo to tako i reći, prekinula vezu od 4 godine koja je prethodila ovoj. Kažem zbog njega jer u krajnjem slučaju on mi je bio udarac u glavu s kojim sam shvatila da moram prekinuti tu vezu u kojoj sam bila, koja već duže vrijeme prije toga nije bila ono što veza treba biti, ali eto, nisam prekidala dok se nisam zaljubila u nekog novog, ne znam zašto, glupost...
Dečko mi se jako sviđa i ostvarenje je svega onoga što tražim od muškarca kao svog budućeg odabranika u životu. Ima mana naravno, kojih sam svjesna, ali mi ne smetaju i mislim da se u nekim stvarima odlično nadopunjujemo. Aaaaaali, u trenucima poput ovih zadnjih par dana (pred mengu je to općenito) sam jako nesigurna - ukratko bojim se da me ne voli (jednom sam mu čak rekla da ja mislim da je on samnom samo zbog seksa, na što je on rekao da tako samo kvarim odnos), bojim se da će mu se neka druga više svidjeti, kod cura koje me okružuju tražim osobine koje bi njemu odgovarale ili ako vidim neku sličnost s nekom ženskom osobom mislim kako je ona bolja za njega, znam se sjetiti nečega što mi je rekao pa onda to analiziram, bojim se da ne misli nešto loše o meni, pa onda razmišljam o tome da prekinem s njim unatoč osjećajima jer se ne mogu zbog toga svega usredotočiti na faks i učiti, itd. :503: Skužila sam da me tih dana i od strane drugih ljudi dosta toga pogađa i da sebe cijelo vrijeme preispitujem i analiziram, jesam li dobra osoba, što drugi misle o meni, itd.
A naravno ima dana i kad mi je predobro (to je većinom kad menga prođe) kada sam samopouzdana, bez problema ga nazovem i ponašam se normalno, budem svoja, zamišljam nas s djecom i u tim trenucima sam najsretnija u životu :cerek:
Jesam samo glupa žena ili sam se samo jako zaljubila ili je ovo neki poremećaj ili šta? :(
Hvala unaprijed svima na odgovorima :)
p.s. i moram reći da ono u početku prije nego što smo i krenuli smo bili frendovi par mjeseci i da sam se tada i u početku veze ponašala normalno, bila svoja tj. nisam razmišljala toliko i što sam kasnije se više vezivala da sam počela više analizirat i brinut se, sada me to malo popušta ali opet, sada dolazi ta nesigurnost na površinu :/
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire