Štovane forumašice i forumaši, kako vi gledate na osvetu?
Ne mislim na niz popularnih sapunica na temu osvete i s osvetom u samom nazivu, već kako vi reagirate suočeni s nečijim osvetoljubivim riječima, namjerama, djelima...
Što mislite o pasivno agresivnom stavu za javnost spram osvete: ne treba se svetiti nikome, sve to život sam vrati iliti karma se za sve pobrine... Ooooom
A što o onoj drugoj krajnosti: „Tko se ne osveti, taj se ne posveti"?
Wikipedija osvetu definira na slijedeći način:
"Osveta je zlonamjerna i potencijalno opasna akcija protiv pojedinaca ili grupe ljudi kao kazna za ranije grijehe."
Grijehe? Uzmemo li ovo zdravo za gotovo ispada da osvetu u djelo sprovode isključivo religiozni... U praksi su ljudi ipak prečesto skloni otvorenoj ili najčešće prikrivenoj osveti, te ju sprovode neovisno o tomu jesu li ili nisu na bilo koji način religiozni...
Nadalje prema navodima wikipedije "čini se da zluradost ima dominantnu ulogu pri postizanju pravde i kažnjavanju kršitelja normi u ljudskom društvu. Ipak je u brojnim religijama i vrijednosnim sustavima zluradost zabranjena."
Motivacija za osvetu religioznih ljudi može biti različita, od one koji to nisu, no kad je o zluradosti riječ; radost nevolji ili nesreći koja se dogodi drugoj osobi ili skupini i oblici otvorenog ili prikrivenog izražavanja zadovoljstva tj.prezir, ismijavanje, ironija, zloba i sarkazam, ipak su zajednički.
Meni je nekako najbliži stav koji je izrekao François de La Rochefoucauld: "Osveta je uvijek posljedica slabosti duše koja ne može da podnese nepravdu."
no možda i griješim...
Držim da su nepravde nešto što svi doživljavamo i da su najbolji način da sami upoznamo sebe, doduše nimalo ugodan, ali vrlo učinkovit način, a kako sam na taj način prvo prihvatila, a zatim u svrhu rasta i iskoristila svoja dosadašnja iskustva nepravde, slobodna sam nadalje i od želje za osvetom...
Ako bi se pak neki među vama ipak svetili. Zanima me kako se nosite s tom vašom željom? Da li tu želju za osvetom vežete za neke kratkoročne ili dugoročne ciljeve?
Doživljavate li nesreću objekta vaše zluradosti, kao potpuno ispunjenje vaše želje za osvetom i onda ste "mirni" ili toj osobi tek onda priželjkujete još više nesreće?
Ne mislim na niz popularnih sapunica na temu osvete i s osvetom u samom nazivu, već kako vi reagirate suočeni s nečijim osvetoljubivim riječima, namjerama, djelima...
Što mislite o pasivno agresivnom stavu za javnost spram osvete: ne treba se svetiti nikome, sve to život sam vrati iliti karma se za sve pobrine... Ooooom
A što o onoj drugoj krajnosti: „Tko se ne osveti, taj se ne posveti"?
Wikipedija osvetu definira na slijedeći način:
"Osveta je zlonamjerna i potencijalno opasna akcija protiv pojedinaca ili grupe ljudi kao kazna za ranije grijehe."
Grijehe? Uzmemo li ovo zdravo za gotovo ispada da osvetu u djelo sprovode isključivo religiozni... U praksi su ljudi ipak prečesto skloni otvorenoj ili najčešće prikrivenoj osveti, te ju sprovode neovisno o tomu jesu li ili nisu na bilo koji način religiozni...
Nadalje prema navodima wikipedije "čini se da zluradost ima dominantnu ulogu pri postizanju pravde i kažnjavanju kršitelja normi u ljudskom društvu. Ipak je u brojnim religijama i vrijednosnim sustavima zluradost zabranjena."
Motivacija za osvetu religioznih ljudi može biti različita, od one koji to nisu, no kad je o zluradosti riječ; radost nevolji ili nesreći koja se dogodi drugoj osobi ili skupini i oblici otvorenog ili prikrivenog izražavanja zadovoljstva tj.prezir, ismijavanje, ironija, zloba i sarkazam, ipak su zajednički.
Meni je nekako najbliži stav koji je izrekao François de La Rochefoucauld: "Osveta je uvijek posljedica slabosti duše koja ne može da podnese nepravdu."
no možda i griješim...
Držim da su nepravde nešto što svi doživljavamo i da su najbolji način da sami upoznamo sebe, doduše nimalo ugodan, ali vrlo učinkovit način, a kako sam na taj način prvo prihvatila, a zatim u svrhu rasta i iskoristila svoja dosadašnja iskustva nepravde, slobodna sam nadalje i od želje za osvetom...
Ako bi se pak neki među vama ipak svetili. Zanima me kako se nosite s tom vašom željom? Da li tu želju za osvetom vežete za neke kratkoročne ili dugoročne ciljeve?
Doživljavate li nesreću objekta vaše zluradosti, kao potpuno ispunjenje vaše želje za osvetom i onda ste "mirni" ili toj osobi tek onda priželjkujete još više nesreće?
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire