Nisam to što misliš

Bok svima! Imam 14 godina i (vjerojatno) imam problem.



Pa, gdje da počnem...

U djetinjstvu sam imao tri prijateljice (još ih uvijek imam). U mojoj ulici nije živio niti jedan dječak moje dobi, pa su tako one bile jedine moje prijateljice. Koliko se sijećam, u ranoj dobi su me jako zanimali tipa autići i sve što zanima jednog dječaka. No, s tim prijateljicama sam se svakodnevno družio i bilo mi je jako lijepo s njima (i još uvijek mi je). No, muške stvari su me počele sve maje i manje interesirati. S tim djevojčicama sam se počeo igrati barbikama i to mi je bilo jako lijepo. Krenuo sam u školu, i s dvije od njih tri idem u razred (i još dan danas).

I od ranog početka mojeg školovanja, svi su mi govorili da sam curica, pogotovo dječaci. Nisam se obazirao, i dalje sam uvijek bio sa svojim prijateljicama.

Sada sam osmi razred. Nikada u životu nisam imao muškog najboljeg prijatelja. Uvijek sam s curama.

Puno ljudi iz moje škole me smatra pederom i svi govore kako govorim kao peder. Nažalost, moj glas je takav i to je istina.

Dan danas ne volim puno muških stvari, kao npr. nogomet. U slobodno vrijeme igram igrice tipa Sims 3 i volim šminkati i oblačiti simsice. Igrice koje igraju moji vršnjaci me nimalo ne zanimaju.

Priznajem, ponašam se kao peder! DA! ALI JATO NISAM! Mene privlače cure i gadilo bi mi se biti s muškarcem.

Uskoro će srednja škola i bojim se da ću tamo biti neprihvaćen. Volio bih imati nekog frenda i ne želim se družiti samo s curama.

Imam li ja neki problem? Pokušavam se promijeniti, govoriti normalno, izgledati kao muško, ponašati se kao muško... Ali više jednostavno ne znam što da činim, želim biti muško ali me nitko tako ne prihvaća.....