Pozdrav svima,
s velikim odlukama je uvijek teško pa rekoh ako podijelim i dobijem neka druga mišljenja će biti lakše.
Naime, ja i cura smo već duže vrijeme u vezi na daljinu za koju se zapravo dosta često vidimo, svakih par tjedana. Uživamo u družiti se i puno toga nam je zajedničkog i stvarno volim curu.
No kao i svaka veza ima i svojih težih strana. Naravno tu je ta daljina koje se želimo riješiti, no loša stvar kod rješenja je što ona nikako ne želi ni razmisliti o opciji da je to u mom gradu, a forsira da oboje odemo u inozemstvo te ako nije tako ništa od nas.
Nadalje ja želim promjeniti posao i ideja je bila inozemstvo, ali tamo gdje želimo nisam uspio dobiti posao već bar 6-8 mjeseci prijava što je jako teško i naporno za mene, a ne želim ići bilo što raditi pošto ovdje imam siguran posao i ugovor na neodređeno (iako mi nije to idealan posao koji baš želim raditi). Uz to situacija kod mene doma je takva da ne bih smio predaleko otići jer moji doma trebaju potporu i treba puno stvari rješavati još (idealno bi bilo da sam još u tom gradu dok se sve ne riješi, ali to može trajati par mjeseci ili nekoliko godina :/).
Uz to, se i ne slažemo u nekim meni normalnim stvarima tipa da li je ok da se ode sa prijateljima suprotnog spola na kavu (ok ne 1 na 1, ali bar 2 na 1 kava), meni je to normalno da ideš i održavaš prijateljstva, no njoj nije i to ju povređuje.
Ima tu još sitnica, ali ovo su najveće. E sad, kako bi se vi ponašali u toj situaciji?
Imate potencijala tu gdje jeste i sve prijatelje, ali kako bi ostali s osobom koju volite morate se preseliti, ostaviti što imate ovdje i biti manja potpora obitelji. Posao isto nije problem, a imate i ideje za nove poslove.
s velikim odlukama je uvijek teško pa rekoh ako podijelim i dobijem neka druga mišljenja će biti lakše.
Naime, ja i cura smo već duže vrijeme u vezi na daljinu za koju se zapravo dosta često vidimo, svakih par tjedana. Uživamo u družiti se i puno toga nam je zajedničkog i stvarno volim curu.
No kao i svaka veza ima i svojih težih strana. Naravno tu je ta daljina koje se želimo riješiti, no loša stvar kod rješenja je što ona nikako ne želi ni razmisliti o opciji da je to u mom gradu, a forsira da oboje odemo u inozemstvo te ako nije tako ništa od nas.
Nadalje ja želim promjeniti posao i ideja je bila inozemstvo, ali tamo gdje želimo nisam uspio dobiti posao već bar 6-8 mjeseci prijava što je jako teško i naporno za mene, a ne želim ići bilo što raditi pošto ovdje imam siguran posao i ugovor na neodređeno (iako mi nije to idealan posao koji baš želim raditi). Uz to situacija kod mene doma je takva da ne bih smio predaleko otići jer moji doma trebaju potporu i treba puno stvari rješavati još (idealno bi bilo da sam još u tom gradu dok se sve ne riješi, ali to može trajati par mjeseci ili nekoliko godina :/).
Uz to, se i ne slažemo u nekim meni normalnim stvarima tipa da li je ok da se ode sa prijateljima suprotnog spola na kavu (ok ne 1 na 1, ali bar 2 na 1 kava), meni je to normalno da ideš i održavaš prijateljstva, no njoj nije i to ju povređuje.
Ima tu još sitnica, ali ovo su najveće. E sad, kako bi se vi ponašali u toj situaciji?
Imate potencijala tu gdje jeste i sve prijatelje, ali kako bi ostali s osobom koju volite morate se preseliti, ostaviti što imate ovdje i biti manja potpora obitelji. Posao isto nije problem, a imate i ideje za nove poslove.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire