SelfHelp your self
Dakle, samopomoć, termin koji već dugo doživljava svoj procvat. Luiza Hey, Hose Silva, AutogeniTrening, NLP, autohipnoza, kreativna vizualizacija.......Pseudoznanost ili prava, pravcata grana psihologije? Evo kako, vrlo ukratko moja malenkost gleda na navedeni problem.
Sve započinje onoga trena kad pojedinac shvati da On nije Ono što Želi biti. Nešto kao kriza identiteta, ili kriza srednjih godina, što nemora biti jer ja se sa tom "krizom" borim od svoje 15. Naravno, u ono doba imao sam skroz drogačiju sliku problema na koji sam tada gledao kroz prizmu mističnog i okultnog....bio sam čarobnjak, samoinicirani u velike tajne, triput velik, bla bla bla.... Danas, 10 godina poslje, na sve to gledam sa jdne dgrugačije, zrelije perspektive. No, već onda znao sam koji je moj glavni problem. Moj karakter, program koji upravlja mojim bićem vodi me u smjeru kojim ja ne želim ići. Već onda shvatih i prihvatih tu činjenicu - NEODGOJEN SAM. Sve od tada PREODGOJ je postao moja glavna preokupacija.
Sve je u kontroli. Razno razni podsvijesni algoritmi, programi i podprogrami, obrasci i navike; sve su to psihološki elementi koji upravljaju našim životima. I doista, nismo mi ti koji odlučuju. Svi smo mi robovi; to je ta velika istina koja vodi slobodi. Međutim, i ta velika istina za pojedinca je tek ideja koja može biti i laž, sve dok taj pojedinac u istu ne počne i vjerovati. Da bi stvarno pokazala svoju čudesnu moć ideja mora biti prihvačena, u nju se mora vjerovati. Na kraju krajeva, ono smo u što vjerujemo da jesmo. Transformacija karaktera težak je zadatak, no, u ovom svijetu gdje ljudi, ni izblizu nisu svijesni fundamentalne važnosti odgoja nekima je to jedini put u slobodu.
Sve dakle započinje od te točke gdje pojedinac napokon shvati da je ROB.
Saznanje o tome podrazumjeva dubinsko upoznavanje samoga sebe, što zahtjeva visoki stupanj objektivnosti i kritičnosti. Ta neophodna kontemplacija ili dubinsko poniranje, proces je koji pojedinca suočava sa nekim vrlo neugodnim istinama. I upravo zato treba biti objektivan. Potrebno je dakle određeno razdoblje poniranja u sebe i promatranja svojih misli, emocija, reakcija i opčenite psihološke procedure. Upoznaj samog sebe i upoznati ćeš svijet. Netko će to učiniti sam, netko uz pomoč psihoterapeuta, nije važno, važno je samo što bolje se uzpoznati sa materijalom.
Stijecanje discipline slijedeći je logični korak. Pojedinac bi stoga trebao izraditi nešto kao akcijski plan. Taj akcijski plan trebao bi kroz određeno vrijeme u pojdincu stvoriti nove navike, nove obrasce i algoritme, novi program. Planovi su nešto sa čime se susrečemo na svakodnevnoj bazi; ovaj ćemo, međutim, zapisati na papir.
Za početak, napisat ćemo na papir tri velika pitanja: Gdje sam sad? Gdje želim biti? Kako ću do tamo doči?
1. pitanje
U čemu sam dobar, u čemu nisam? Moji talenti, moje mane? Što mi može pomoči u ostvarenju cilja a što me može zaustaviti - ispriječiti se na putu? Kakva znanja, vještine i kvalifikacije već posjedujem? Na ćemu sam?
2. pitanje
Što volim raditi? Što me veseli i što me nadahnjuje? Što me ispunjava? Što mogu dobiti? Što mogu izgubiti? Koji je moj konačni cilj?
3. pitanje
Kako ću to učiniti? Koje metode ili tehnike će mi pomoči? Kako ostati motiviran? Koliko sam spreman dati? Koliko i što sam spreman žrtvovati? Kako ću mjeriti svoj napredak?
Najbolji način organiziranja cijelog projekta je postavljanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva. Na taj način, lakše ćemo pratiti svoj napredak, a male pobjede na putu motivirat će nas da nastavimo dalje.
Obavljanje i postavljanje razno raznih dnevnih, tjednih, mjesečnih i anualnih rutina i rituala također je neophodno jer tako stičemo nove navike i obrasce. Također, navedene rutine i rituali podsjetnici su koji će nam pomoči da ostanemo fokusirani. Iz sličnih razloga nameće se još jedan neophodan element, a to je vođenje dnevnika.
Korisno bi bilo još stvoriti i Avatara - detaljno zamišljenu ličnost, nešto kao potencijalno Ja iz budućnosti. Avatar je sve ono što ja nisam; sve ono što ja želim biti; sve ono što ću ja na kraju i biti.
Potrebno je strpljenje; potrebna je velika posvečenost, hrabrost, vjera i mnogo žrtve da bi pojedinac pobjedio samoga sebe.
Ukratko toliko.
E sad, zanimaju me vaša iskustva sa navedenom temom. Zanima me vaša teorija, ali, prije svega zanimaju me vaša praktična iskustva, ako ih imate.
Dakle, samopomoć, termin koji već dugo doživljava svoj procvat. Luiza Hey, Hose Silva, AutogeniTrening, NLP, autohipnoza, kreativna vizualizacija.......Pseudoznanost ili prava, pravcata grana psihologije? Evo kako, vrlo ukratko moja malenkost gleda na navedeni problem.
Sve započinje onoga trena kad pojedinac shvati da On nije Ono što Želi biti. Nešto kao kriza identiteta, ili kriza srednjih godina, što nemora biti jer ja se sa tom "krizom" borim od svoje 15. Naravno, u ono doba imao sam skroz drogačiju sliku problema na koji sam tada gledao kroz prizmu mističnog i okultnog....bio sam čarobnjak, samoinicirani u velike tajne, triput velik, bla bla bla.... Danas, 10 godina poslje, na sve to gledam sa jdne dgrugačije, zrelije perspektive. No, već onda znao sam koji je moj glavni problem. Moj karakter, program koji upravlja mojim bićem vodi me u smjeru kojim ja ne želim ići. Već onda shvatih i prihvatih tu činjenicu - NEODGOJEN SAM. Sve od tada PREODGOJ je postao moja glavna preokupacija.
Sve je u kontroli. Razno razni podsvijesni algoritmi, programi i podprogrami, obrasci i navike; sve su to psihološki elementi koji upravljaju našim životima. I doista, nismo mi ti koji odlučuju. Svi smo mi robovi; to je ta velika istina koja vodi slobodi. Međutim, i ta velika istina za pojedinca je tek ideja koja može biti i laž, sve dok taj pojedinac u istu ne počne i vjerovati. Da bi stvarno pokazala svoju čudesnu moć ideja mora biti prihvačena, u nju se mora vjerovati. Na kraju krajeva, ono smo u što vjerujemo da jesmo. Transformacija karaktera težak je zadatak, no, u ovom svijetu gdje ljudi, ni izblizu nisu svijesni fundamentalne važnosti odgoja nekima je to jedini put u slobodu.
Sve dakle započinje od te točke gdje pojedinac napokon shvati da je ROB.
Saznanje o tome podrazumjeva dubinsko upoznavanje samoga sebe, što zahtjeva visoki stupanj objektivnosti i kritičnosti. Ta neophodna kontemplacija ili dubinsko poniranje, proces je koji pojedinca suočava sa nekim vrlo neugodnim istinama. I upravo zato treba biti objektivan. Potrebno je dakle određeno razdoblje poniranja u sebe i promatranja svojih misli, emocija, reakcija i opčenite psihološke procedure. Upoznaj samog sebe i upoznati ćeš svijet. Netko će to učiniti sam, netko uz pomoč psihoterapeuta, nije važno, važno je samo što bolje se uzpoznati sa materijalom.
Stijecanje discipline slijedeći je logični korak. Pojedinac bi stoga trebao izraditi nešto kao akcijski plan. Taj akcijski plan trebao bi kroz određeno vrijeme u pojdincu stvoriti nove navike, nove obrasce i algoritme, novi program. Planovi su nešto sa čime se susrečemo na svakodnevnoj bazi; ovaj ćemo, međutim, zapisati na papir.
Za početak, napisat ćemo na papir tri velika pitanja: Gdje sam sad? Gdje želim biti? Kako ću do tamo doči?
1. pitanje
U čemu sam dobar, u čemu nisam? Moji talenti, moje mane? Što mi može pomoči u ostvarenju cilja a što me može zaustaviti - ispriječiti se na putu? Kakva znanja, vještine i kvalifikacije već posjedujem? Na ćemu sam?
2. pitanje
Što volim raditi? Što me veseli i što me nadahnjuje? Što me ispunjava? Što mogu dobiti? Što mogu izgubiti? Koji je moj konačni cilj?
3. pitanje
Kako ću to učiniti? Koje metode ili tehnike će mi pomoči? Kako ostati motiviran? Koliko sam spreman dati? Koliko i što sam spreman žrtvovati? Kako ću mjeriti svoj napredak?
Najbolji način organiziranja cijelog projekta je postavljanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva. Na taj način, lakše ćemo pratiti svoj napredak, a male pobjede na putu motivirat će nas da nastavimo dalje.
Obavljanje i postavljanje razno raznih dnevnih, tjednih, mjesečnih i anualnih rutina i rituala također je neophodno jer tako stičemo nove navike i obrasce. Također, navedene rutine i rituali podsjetnici su koji će nam pomoči da ostanemo fokusirani. Iz sličnih razloga nameće se još jedan neophodan element, a to je vođenje dnevnika.
Korisno bi bilo još stvoriti i Avatara - detaljno zamišljenu ličnost, nešto kao potencijalno Ja iz budućnosti. Avatar je sve ono što ja nisam; sve ono što ja želim biti; sve ono što ću ja na kraju i biti.
Potrebno je strpljenje; potrebna je velika posvečenost, hrabrost, vjera i mnogo žrtve da bi pojedinac pobjedio samoga sebe.
Ukratko toliko.
E sad, zanimaju me vaša iskustva sa navedenom temom. Zanima me vaša teorija, ali, prije svega zanimaju me vaša praktična iskustva, ako ih imate.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire