Nakon današnjeg živèanog sloma i 2-satnog plakanja,pijanka i dolazak doma u 1 ujutro jako dobro doðe.
Koliko puta sam samo do sad èuo: "Ponekad trebaš nekoga pustiti,da bi netko drugi zauzeo njegovo mjesto". Ne gledam ljude kao stvari,nikada ih nisam niti gledao,ne smatram ih svojim igraèkama,ne gledam ih kao zamjene. I ovo je bilo istinito. Uvijek je došao netko drugi. Moj život je kao vlak,u kojeg na odreðenim stanicama netko uðe,a na odreðenim stanicama izaðe. Tim prije jer mi je kroz život prošlo previše ljudi,vjerojatno zbog toga jer sam èesto mijenjao sredine,a to je posljedica toga da se nigdje nisam uklapao,niti igdje ikada pripadao. Pa tako niti ne pripadam na ovaj forum. Poštujem i cijenim jako èinjenicu da su neki ljudi prošli odreðeni dio mog životnog puta samnom. Jako sam zahvalan na tome,svakome (God believe me I do),ali to nije dovoljno.. ništa nije dovoljno. Kompatibilan sam sa jako jako malim brojem osoba,i neke od njih držim kao kap na dlanu dok me najèešæe ne povrijede. Zlopamtilo sam,jako. Kad proðete stvari kao što su više-godišnje svakodnevno maltretiranje,postoji trenutak kada puknete. I to se najèešæe desi tad kad me,gore navedeni,najbolji prijatelji povrijede. I naravno,netko mora "platiti" za sve loše što vam je uèinio netko drugi,a to su najèešæe oni. Ne mogu im oprostiti,ne mogu ih pustiti,ne želim. No najprije,ne mogu oprostiti sebi,na tome što sam opet ispao naivna budala. Volim se jako refleksivno ponašati,ako ste dobri prema meni,bit æu 527543x bolji prema vama,no kad me povrijedite,zagorèat æu vam život do te mjere da se želite sakriti u mišju rupu.
Èemu ovo sve - sigurno se pitate. Pa,neki dan mi se desilo nešto - i to po treæi puta u zadnjih 8 mjeseci. Upoznao sam nekog. Da znam.. veæ si mislite. Ali nije tako kao što mislite. Kao što rekoh - kompatibilan sam sa jako malom skupinom ljudi. I nalazak takve jedne osobe,samo jedne,je jako teško. Da se takva osoba pronaðe,mora se poklopiti 16 planeta. Obièno dopisivanje ide jako dobro,kao da jedno drugome èitamo misli i dopunjavamo reèenice. To mi se desilo par puta,s odreðenim osobama. I.. ne volim da to ostane samo na tome da pišemo jedno drugome kad nam je dosadno,i da služimo samo za zabavu. Ja sam èesto taj koji želi pravo,iskreno i èisto prijateljstvo. Naravno,odgovor koji najèešæe dobijem u toj situaciji je: "TI si jako dobar,ali ja.. ali faks...". Zašto je toliko prokleto teško reæi: "... imam fobiju od upoznavanja ljudi online.". Nisam glup i slijep,znam u èemu je problem. Ne volim se prepirati,i odgovor koji netko dobi na takvu poruku je: "... Zbogom". I pustim to.
Bog sebi uvijek uzima najbolje. Kad me veæ nije stvorio da pripadam na ovaj planet (možda na planet da,ali definitivno u krivo vrijeme i na krivom mjestu),a niti ne pripadam ondje gore,kod Njega.. gdje onda pripadam? Gdje je moj dom? Zašto si me stvorio? Zašto moraš igrati ovu bolesnu i okrutnu igru samnom,time što si me smjestio u ovaj prostor s ovim ljudima? Zašto mi svaki prokleti puta daš nešto i to isto uzmeš u jako kratkom roku? Što želiš od mene? Zašto moja glava govori milijun jezika,od kojeg niti jedan ne razumijem? Zašto je toliko teško naæi nekoga tko æe mi lagati da æe sve biti uredu? Zašto gubim kontrolu nad svime? Zašto se moj život pretvara u oèaj? Zašto ovo nije samo noæna mora iz koje æu se ubrzo probuditi?
http://ift.tt/1q8qa35
Koliko puta sam samo do sad èuo: "Ponekad trebaš nekoga pustiti,da bi netko drugi zauzeo njegovo mjesto". Ne gledam ljude kao stvari,nikada ih nisam niti gledao,ne smatram ih svojim igraèkama,ne gledam ih kao zamjene. I ovo je bilo istinito. Uvijek je došao netko drugi. Moj život je kao vlak,u kojeg na odreðenim stanicama netko uðe,a na odreðenim stanicama izaðe. Tim prije jer mi je kroz život prošlo previše ljudi,vjerojatno zbog toga jer sam èesto mijenjao sredine,a to je posljedica toga da se nigdje nisam uklapao,niti igdje ikada pripadao. Pa tako niti ne pripadam na ovaj forum. Poštujem i cijenim jako èinjenicu da su neki ljudi prošli odreðeni dio mog životnog puta samnom. Jako sam zahvalan na tome,svakome (God believe me I do),ali to nije dovoljno.. ništa nije dovoljno. Kompatibilan sam sa jako jako malim brojem osoba,i neke od njih držim kao kap na dlanu dok me najèešæe ne povrijede. Zlopamtilo sam,jako. Kad proðete stvari kao što su više-godišnje svakodnevno maltretiranje,postoji trenutak kada puknete. I to se najèešæe desi tad kad me,gore navedeni,najbolji prijatelji povrijede. I naravno,netko mora "platiti" za sve loše što vam je uèinio netko drugi,a to su najèešæe oni. Ne mogu im oprostiti,ne mogu ih pustiti,ne želim. No najprije,ne mogu oprostiti sebi,na tome što sam opet ispao naivna budala. Volim se jako refleksivno ponašati,ako ste dobri prema meni,bit æu 527543x bolji prema vama,no kad me povrijedite,zagorèat æu vam život do te mjere da se želite sakriti u mišju rupu.
Èemu ovo sve - sigurno se pitate. Pa,neki dan mi se desilo nešto - i to po treæi puta u zadnjih 8 mjeseci. Upoznao sam nekog. Da znam.. veæ si mislite. Ali nije tako kao što mislite. Kao što rekoh - kompatibilan sam sa jako malom skupinom ljudi. I nalazak takve jedne osobe,samo jedne,je jako teško. Da se takva osoba pronaðe,mora se poklopiti 16 planeta. Obièno dopisivanje ide jako dobro,kao da jedno drugome èitamo misli i dopunjavamo reèenice. To mi se desilo par puta,s odreðenim osobama. I.. ne volim da to ostane samo na tome da pišemo jedno drugome kad nam je dosadno,i da služimo samo za zabavu. Ja sam èesto taj koji želi pravo,iskreno i èisto prijateljstvo. Naravno,odgovor koji najèešæe dobijem u toj situaciji je: "TI si jako dobar,ali ja.. ali faks...". Zašto je toliko prokleto teško reæi: "... imam fobiju od upoznavanja ljudi online.". Nisam glup i slijep,znam u èemu je problem. Ne volim se prepirati,i odgovor koji netko dobi na takvu poruku je: "... Zbogom". I pustim to.
Bog sebi uvijek uzima najbolje. Kad me veæ nije stvorio da pripadam na ovaj planet (možda na planet da,ali definitivno u krivo vrijeme i na krivom mjestu),a niti ne pripadam ondje gore,kod Njega.. gdje onda pripadam? Gdje je moj dom? Zašto si me stvorio? Zašto moraš igrati ovu bolesnu i okrutnu igru samnom,time što si me smjestio u ovaj prostor s ovim ljudima? Zašto mi svaki prokleti puta daš nešto i to isto uzmeš u jako kratkom roku? Što želiš od mene? Zašto moja glava govori milijun jezika,od kojeg niti jedan ne razumijem? Zašto je toliko teško naæi nekoga tko æe mi lagati da æe sve biti uredu? Zašto gubim kontrolu nad svime? Zašto se moj život pretvara u oèaj? Zašto ovo nije samo noæna mora iz koje æu se ubrzo probuditi?
http://ift.tt/1q8qa35
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire