Otvaram ovu temu ponukam raspravom na temi o Savezu za Hrvatsku i kritici Saveza kako se ne radi o nikakvoj novoj hrvatskoj desnici kao pandanu jednom Jobbiku i Front Nationalu već samo o malo tvrđoj verziji HDZ-a !!
Ima puno nas mladih ljudi koji smo istinski domoljubi i rodoljubi, hrvatski nacionalisti u najčasnijem smislu te riječi, držimo tradicije i obiteljskih vrijednosti, neki od nas su katolici te istinski drže do katoličke tradicije, neki se ne poistovjećuju s vjerskim dogmama pa se i ne žele deklarirati vjernicima, no ono što nas sve povezuje je istinski časni hrvatski nacionalizam, domoljublje i rodoljublje. Krećem se u društvu gdje prevladavaju takvi ljudi i siguran sam da u Hrvatskoj ima još puno takvih mladih Hrvata i Hrvatica.
No ono što nas sve smeta je prostituiranje domoljublja, hrvatskog nacionalnog identiteta i svega nacionalnoga od strane razno raznih kvazibranitelja, braniteljskih udruga, primitivaca koji smatraju da se hrvatstvo svodi na antisrpstvo, bezumnih šovinističkih povika "Ubi Srbina!" koji ničemu konstruktivnome ne služe, lažnih katolika koji do podne sjede u prvom redu na misi, a popodne se opijaju uz zvukove Cece i Karleuše i varaju žene na svakom koraku. Dosta nam je propalih priča o povijesti, dosta nam je besmislenih rasprava o već tisuću puta prežvakanim temama, razno-raznih prosvjeda od kojih nikada ništa konstruktivno i koji se samo svode na puštanje Thompsonovih pjesama sa zvučnika i psovanje majke Josipoviću i Milanoviću.
Mi, generacija 80.-ih i ranih 90.-ih, barem jedan dio nas bi htio konačno vidjeti neku modernu hrvatsku nacionalnu opciju, markentinški i promidžbeno dovedenu do savršenstva koja bi imala jasne i radikalne nacionalne stavove o imigraciji, o suverenitetu, o odnosu prema Europskoj uniji, MMF-u, o svjetskom geopolitičkom pozicioniranju Hrvatske prema SAD-u, Rusiji, novim igračima poput Irana, Kine, Brazila, o pitanjima modernih nacionalnih identiteta, o liberalizmu koji izjeda moderna europska društva, o povratku tradiciji, o novom hrvatskom nacionalnom preporodu u 21. stoljeću. O modernoj hrvatskoj naciji baziranoj na starim vrijednostima. Nas zanima nešto treće, treći put, socijalni nacionalizam, suprotan i komunizmu, ali i američkom tipu neoliberalnog kapitalizma. Nas zanimaju filozofske postavke Juliusa Evole, Tomislava Sunića, Oswalda Spenglera, Alaina de Benoista iitd.
Svjedoci smo da živimo u povijesnim vremenima gdje se liberalna Europa urušava, jača antimigrantski stav (ne bez osnova!), mladi u Europi se vraćaju tradicionalnim vrijednostima no proživljavaju ih opet na neki novi način. I kao što je nakon srednjeg vijeka došla njemu oprečna renesansa, a nakon nje njoj oprečan barok, tako i sada opet nakon ovog doba neobuzdane dekadencije, materijalizma i liberalizma opet dolazi novo doba tradicije, poštivanja nacionalnih identiteta itd., itd.
Prekretnica će biti slijedeći euroizbori i uspjeh Jobbika, Front Nationala i ostalih euroskeptičnih stranaka koje se bave upravo ovim pitanjima o kojima ja govorim, a za koje glasaju upravo mladi.
Imajte na umu da je mađarski Jobbik upravo najpopularniji među mađarskom mladeži te pogotovo među mađarskom studentskom populacijom, budimpeštansko sveučilište je najjača utvrda Jobbika.
Mi mladi Hrvati bismo htjeli biti dio tog novog europskog zamaha, a ne stalno se iscrpljivati u beskonačnim raspravama o ustašama i partizanima, ili u idiotskoj jugonostalgiji te braniteljskim jadikovkama u kavanama (braniteljima svaka čast no od ispraznih jadikovki u birtijama nema koristi!).
Što mislite, ima li takva opcija uopće šanse u Hrvatskoj ili ćemo se mi i dalje baviti istim dnevnopolitičkim pitanjima i za 100 godina ??!!
Ima puno nas mladih ljudi koji smo istinski domoljubi i rodoljubi, hrvatski nacionalisti u najčasnijem smislu te riječi, držimo tradicije i obiteljskih vrijednosti, neki od nas su katolici te istinski drže do katoličke tradicije, neki se ne poistovjećuju s vjerskim dogmama pa se i ne žele deklarirati vjernicima, no ono što nas sve povezuje je istinski časni hrvatski nacionalizam, domoljublje i rodoljublje. Krećem se u društvu gdje prevladavaju takvi ljudi i siguran sam da u Hrvatskoj ima još puno takvih mladih Hrvata i Hrvatica.
No ono što nas sve smeta je prostituiranje domoljublja, hrvatskog nacionalnog identiteta i svega nacionalnoga od strane razno raznih kvazibranitelja, braniteljskih udruga, primitivaca koji smatraju da se hrvatstvo svodi na antisrpstvo, bezumnih šovinističkih povika "Ubi Srbina!" koji ničemu konstruktivnome ne služe, lažnih katolika koji do podne sjede u prvom redu na misi, a popodne se opijaju uz zvukove Cece i Karleuše i varaju žene na svakom koraku. Dosta nam je propalih priča o povijesti, dosta nam je besmislenih rasprava o već tisuću puta prežvakanim temama, razno-raznih prosvjeda od kojih nikada ništa konstruktivno i koji se samo svode na puštanje Thompsonovih pjesama sa zvučnika i psovanje majke Josipoviću i Milanoviću.
Mi, generacija 80.-ih i ranih 90.-ih, barem jedan dio nas bi htio konačno vidjeti neku modernu hrvatsku nacionalnu opciju, markentinški i promidžbeno dovedenu do savršenstva koja bi imala jasne i radikalne nacionalne stavove o imigraciji, o suverenitetu, o odnosu prema Europskoj uniji, MMF-u, o svjetskom geopolitičkom pozicioniranju Hrvatske prema SAD-u, Rusiji, novim igračima poput Irana, Kine, Brazila, o pitanjima modernih nacionalnih identiteta, o liberalizmu koji izjeda moderna europska društva, o povratku tradiciji, o novom hrvatskom nacionalnom preporodu u 21. stoljeću. O modernoj hrvatskoj naciji baziranoj na starim vrijednostima. Nas zanima nešto treće, treći put, socijalni nacionalizam, suprotan i komunizmu, ali i američkom tipu neoliberalnog kapitalizma. Nas zanimaju filozofske postavke Juliusa Evole, Tomislava Sunića, Oswalda Spenglera, Alaina de Benoista iitd.
Svjedoci smo da živimo u povijesnim vremenima gdje se liberalna Europa urušava, jača antimigrantski stav (ne bez osnova!), mladi u Europi se vraćaju tradicionalnim vrijednostima no proživljavaju ih opet na neki novi način. I kao što je nakon srednjeg vijeka došla njemu oprečna renesansa, a nakon nje njoj oprečan barok, tako i sada opet nakon ovog doba neobuzdane dekadencije, materijalizma i liberalizma opet dolazi novo doba tradicije, poštivanja nacionalnih identiteta itd., itd.
Prekretnica će biti slijedeći euroizbori i uspjeh Jobbika, Front Nationala i ostalih euroskeptičnih stranaka koje se bave upravo ovim pitanjima o kojima ja govorim, a za koje glasaju upravo mladi.
Imajte na umu da je mađarski Jobbik upravo najpopularniji među mađarskom mladeži te pogotovo među mađarskom studentskom populacijom, budimpeštansko sveučilište je najjača utvrda Jobbika.
Mi mladi Hrvati bismo htjeli biti dio tog novog europskog zamaha, a ne stalno se iscrpljivati u beskonačnim raspravama o ustašama i partizanima, ili u idiotskoj jugonostalgiji te braniteljskim jadikovkama u kavanama (braniteljima svaka čast no od ispraznih jadikovki u birtijama nema koristi!).
Što mislite, ima li takva opcija uopće šanse u Hrvatskoj ili ćemo se mi i dalje baviti istim dnevnopolitičkim pitanjima i za 100 godina ??!!
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire