u svađi me nazvao imenom bivše cure :(

Pozdrav ljudi, imam problem koji me zbilja muči iako sam pokušala preći preko toga. Naime, ja i dečko upoznali smo se prije godinu i pol do sam ja ajmo reć još bila u neriješenoj vezi sa bivšim dečkom, a on je sa svojom curom prekinuo četiri mjeseca prije nego kaj smo se upoznali, a bio je s njom tri godine. Puno smo pričali o vezama i kako je on pričao o svemu tome jer je bio povrijeđen ja sam mislila da ju on nije prebolio iako je on meni govorio da je zadnja na svijetu da joj se nikad nebi vratio, da ga je užasno povrijedila, i da mu je laknulo kad ju je ostavio. Kad sam ga ispitivala o tome sve mi je isrpičao o njoj, o njihovoj vezi, o svim svojim bivšim, ukratko, zbilja je bio iskren uvijek prema meni i sama sam si kriva kaj sam sve htjela znati. no niti jedna me nije smetala osim njegove bivše zadnje cure koja usput živi blizu njega. znali su se navodno još otkad su bili mali i bili su si prijatelji prije nego akaj su prohodali, ali u vezi ga navodno nije voljela. On meni kaže da je tad mislio da je to ljubav, ali da je to sve bilo nezrelo, da nije bilo ozbiljnog razmišljanja i da je to bilo balavo. Da samnom razmišlja ozbiljno, počeli smo i kuću uređivati i uključena sam ukratko u sve. Ali, od početka veze je mene ta bivša mučila i kad god bi se posvađali ja sam mu počela srat za bivšu, napadat ga u vezi toga i nakon godinu i pol još uvijek nisam prestala, bar jedanput tjedno mu spomenem nju jer sam ljuta na to, a ne znam zašto. Ne pokazuje nikakve znakove ničeg, obrisao je sve, bacio je sve i kune mi se svim živim da je prebolio i priije nego kaj su prekinuli i da me nebi zavlačio, da nema smisla da me zavlači jer je već i stariji i nije mu do zajebancije nego do ozbiljne veze a samnom se navodno osjeća savršeno i želi sve samnom. I neki dan naravno, nakon izlaska sam ga počela opet napadati sa svojim ljubomornim ispadima i u žaru te svađe nazvao me njenim imenom, ne do kraja, ali je bilo dovoljno. Ja sam naravno napravla dramu, htjela otići, a on me nije pustio nego je stajao na vratima i plakao ko malo dijete. da nemre ni sam vjerovati da je to reko, da nije uopće razmišljao, da ga boli to kaj me voli najviše na svjetu a nikak mi to nemre dokazati jer mu ja ne vjerujem, da sam u biti ja kriva jer sam mu stvorila pritisak u glavi da se boji da nekaj krivo ne kaže i onda m se to dogodi, da sam od početka veze stvarala pritisak u njemu spominjajući to cijelo vrijeme i da se boji stalno da me ne povrijedi slučajno jer zna da sam osjetljiva. i onda mi je rekao da sam ga u tom treenutku čak i podsjetila sa svojim ponašanjem na nju i da mu je žao, da nemre vjerovat, da me voli iskreno, da me nikad nebi povrijedio, da sam mu sve na svijetu i bla bla jel, kak to već ide. I mislila sam da to nije niš, ali trebam drugo mišljenje, kaj da si pomislim, da to pustim, da se brinem, kaj da radim? pomozite mi!