Lijep pozdrav. Kad vidim ove teme, da ljudi zarađuju po 14 tisuća kuna mjesečno, jednostavno mi dođe strašno, jer sam ja na žalost skupa s svojim zaručnikom u obrnutoj situaciji.
Godine nam idu i već mi je 35 godina i otkucava mi polagano biološki sat i još je ostalo malo vremena, a oboje ne radimo. Zato odgađamo vjenčanje i djecu iako mi je barem jedno dijete najveća želja u životu.
Ja sam prošle godine napravila glupost i dala otkaz u firmi radi otvaranja vlastitog posla, koji je ispao na kraju strahovito neuspješan ( ne trebaju mi lekcije, jer znam da sam napravila tešku glupost). On je upao u totalnu rezignaciju nakon što je radio par fizičkih poslova na kojima su ga tretirali kao roba.
Sad više ni ne traži nikakav posao, jer su mu jedva i platili neku siću. Ja imam završen fakultet, ali me to ne čini ni grama pametnijom u ovom mojem problemu.
Roditelji mi sugeriraju da nemam nikad dijete, a ni da ulazim u brak, ali ovaj život mi je ionako mizeran i jadan i dijete bi me strašno usrećilo, ali kad smo oboje nezaposleni i ništa ne uspjevamo nigdje zaraditi. Mnogi će sad reći da su moji roditelji u pravu, jer smo u ovoj situaciji, ali se pitam da li moram čitav život živjeti isprazno i odustati od roditeljstva, jer živim u takvoj državi gdje se ne možemo ni ja, ni on apsolutno nigdje zaposliti i zaraditi barem
svaki po 2000 kuna svaki svaki mjesec.
Blago sretnicima na ovom forumu koji zarađuju mnogo, ali mi smo toliko siromašni i jadni i imam jedino svoj mali stan, koji sam naslijedila, da više ne znam što ću... Barem nisam podstanar, a kako bi i bila kad nemam nikakvu zaradu.
Naprežem mozak svaki dan, šta ću, ali ne dolazim do rješenja. Firma mi nikako ne ide i jednostavno nemam smisla za voditi uspješnu firmu, zaposliti se ne možemo oboje itd, itd...
i moram reći da imam tu neku nesreću da smo se baš pogodili oboje da nam ne ide posao i da se ne znamo ni zaposliti, a ni voditi posao.. Šta dalje učiniti? Prošla sam razne tečajeve, ali ništa mi to ne pomaže, ako mi netko bude sugerirao freelance posao web dizajnera ili slično. Nemam smisla za web dizajn i nisam baš grafički talentirana.
Možda me ubija i ta njegova bezvoljnost i rezignacija u koju je zapao i da nije takav, možda bi i ja našla neki način da bilo što zaradim.. Mislim da možda čak čitav taj problem zapravo proizlazi iz njegovog koma stava, da se ništa ne može promjeniti i da pošto su nas odbili kad smo tražili posao da nema nade. Čitavo vrijeme se pitam, je li moguće da se on promjeni uopće ili ćemo morati zbilja prekinuti i da si ja nađem nekog drugog dok još mogu roditi.. A to bi mi jako teško palo zato što ga volim i nije mi nimalo lako zamjeniti ga s nekim samo zato da ostvarim svoju veliku želju i imam barem jedno dijete.
Godine nam idu i već mi je 35 godina i otkucava mi polagano biološki sat i još je ostalo malo vremena, a oboje ne radimo. Zato odgađamo vjenčanje i djecu iako mi je barem jedno dijete najveća želja u životu.
Ja sam prošle godine napravila glupost i dala otkaz u firmi radi otvaranja vlastitog posla, koji je ispao na kraju strahovito neuspješan ( ne trebaju mi lekcije, jer znam da sam napravila tešku glupost). On je upao u totalnu rezignaciju nakon što je radio par fizičkih poslova na kojima su ga tretirali kao roba.
Sad više ni ne traži nikakav posao, jer su mu jedva i platili neku siću. Ja imam završen fakultet, ali me to ne čini ni grama pametnijom u ovom mojem problemu.
Roditelji mi sugeriraju da nemam nikad dijete, a ni da ulazim u brak, ali ovaj život mi je ionako mizeran i jadan i dijete bi me strašno usrećilo, ali kad smo oboje nezaposleni i ništa ne uspjevamo nigdje zaraditi. Mnogi će sad reći da su moji roditelji u pravu, jer smo u ovoj situaciji, ali se pitam da li moram čitav život živjeti isprazno i odustati od roditeljstva, jer živim u takvoj državi gdje se ne možemo ni ja, ni on apsolutno nigdje zaposliti i zaraditi barem
svaki po 2000 kuna svaki svaki mjesec.
Blago sretnicima na ovom forumu koji zarađuju mnogo, ali mi smo toliko siromašni i jadni i imam jedino svoj mali stan, koji sam naslijedila, da više ne znam što ću... Barem nisam podstanar, a kako bi i bila kad nemam nikakvu zaradu.
Naprežem mozak svaki dan, šta ću, ali ne dolazim do rješenja. Firma mi nikako ne ide i jednostavno nemam smisla za voditi uspješnu firmu, zaposliti se ne možemo oboje itd, itd...
i moram reći da imam tu neku nesreću da smo se baš pogodili oboje da nam ne ide posao i da se ne znamo ni zaposliti, a ni voditi posao.. Šta dalje učiniti? Prošla sam razne tečajeve, ali ništa mi to ne pomaže, ako mi netko bude sugerirao freelance posao web dizajnera ili slično. Nemam smisla za web dizajn i nisam baš grafički talentirana.
Možda me ubija i ta njegova bezvoljnost i rezignacija u koju je zapao i da nije takav, možda bi i ja našla neki način da bilo što zaradim.. Mislim da možda čak čitav taj problem zapravo proizlazi iz njegovog koma stava, da se ništa ne može promjeniti i da pošto su nas odbili kad smo tražili posao da nema nade. Čitavo vrijeme se pitam, je li moguće da se on promjeni uopće ili ćemo morati zbilja prekinuti i da si ja nađem nekog drugog dok još mogu roditi.. A to bi mi jako teško palo zato što ga volim i nije mi nimalo lako zamjeniti ga s nekim samo zato da ostvarim svoju veliku želju i imam barem jedno dijete.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire