Što se dogodi kad čovjek izgubi vjeru?
Nakon 25 godina moga postojanja i prisutnosti vjere u meni, osjećam da vjere u meni više nema. Katolik sam, kršten, prva pričest, krizma, bio sam nekada davno i ministrant u svojoj crkvi, put me lako mogao odvesti među svećenike jer i o tome sam razmišljao, bio sam redovit na misama nedjeljom i eto, nedavno kad sam se uhvatio malo u svom tom razmišljanju, ne mogu se više povezati sa svojom vjerom, nikako.
Što se dogodilo? Zaista ne znam i tražim objašnjenje jer sam ga ne mogu naći. Koliko je moguće da se vjera s vremenom izgubi i nestane? Dal je ta vjera svo ovo vrijeme dosad u meni bila slaba?
Ne znam, vjera mi više kao takva ne znači skoro pa ništa, svi ovi sakramenti su bili nepotrebni i ne predstavljaju mi nikakvo veliko značenje u životu, premda me se uvjeravalo da je to jedna velika stvar u životu. Sad na to gledam kao na neko bespotrebno trošenje vremena i novaca mojih roditelja, obitelji, koji su me i darivali stvarima koje mi sada nemaju nekakvu važnost.
Vjerujem li dalje u Boga, u Isusa, sve ostale svece, Duha Svetoga? Vjerujem li u Bibliju kao takvu? Vjerujem li u Crkvu? Više ne i ne mogu se povezati nikako sa svime time. Izgubio sam doticaj s time i osjećam nekakvu žalost zbog toga svega jer sve ove godine sam vjerovao u nešto što mi sada ne znači više ništa.
Nestala je vjera u snagu molitve koja mi je sada izgleda kao čisto samozavaravanje, nestalo je vjerovanje da Bog ima za svakog neki određeni put i da će nam biti pokazano kojim putem trebamo ići, sve je to samo čisto samozavaravanje, uvjeravanje da te neke stvari imaju veliku snagu, ali ne osjećam je više.
Za kraj, trebam mišljenja ljudi oko svega ovoga i dal postoje osobe koje su nešto slično doživjele ili možda čak osobe koje su vjeru izgubili, pa su je našli ponovo u nečemu, ali ja sad trenutno to ne mogu vratiti jer ne vidim u ničemu nešto što bih mogao povezati sa svojom vjerom koja je tu bila prisutna cijeli moj život.
Isto tako, imam dodatno pitanje u vidu utjecaja okoline i/ili čak i medija u svemu tome. Jel moguće da postupci Crkve i ono što kršćanstvo kao takvo promiče može udaljiti neke osobe od njihove vjere? Mene je dijelom i to otjeralo, posebno iz crkve gdje su mise većinom bile orijentiranje u propitkivanje, osuđivanje, kritiziranje svega što se oko nas događa, neprihvaćanje ljudi drugih vjera, političkih uvjerenje i seksualne orijentacije, pa svi oni skandali vezani uz Crkvu, vjerovatno su se i temelji moje vjere u kršćanstvo jednostavno urušili jer u ljudima, koji bi vjeru trebali promicati i živjeti s njom, ne vidim više uzora. Ne vidim nekoga tko mi može pokazati kako da živim svoju vjeru, jer ako oni sami ne žive onako kako je Isus sa svojim apostolima propovjedao, onda ni ja ne mogu biti u doticaju sa svime time jer ovo što je danas prisutno u Crkvi me jednostavno samo odbija, to nije ono što mi zdrav razum pokazuje kao nešto dobro. Tako se onda ni ne mogu više poistovijetiti sa svojom vjerom i evo, s vremenom ona kao da je nestala i nema je više u meni...
Volih bih čuti vaše komentare, iskustva, mišljenja, ali odgovore na ona postavljena pitanja koja sam vam napisao, možda dođem do konačnog objašnjenja zašto sam izgubio svoju vjeru. Hvala.
Nakon 25 godina moga postojanja i prisutnosti vjere u meni, osjećam da vjere u meni više nema. Katolik sam, kršten, prva pričest, krizma, bio sam nekada davno i ministrant u svojoj crkvi, put me lako mogao odvesti među svećenike jer i o tome sam razmišljao, bio sam redovit na misama nedjeljom i eto, nedavno kad sam se uhvatio malo u svom tom razmišljanju, ne mogu se više povezati sa svojom vjerom, nikako.
Što se dogodilo? Zaista ne znam i tražim objašnjenje jer sam ga ne mogu naći. Koliko je moguće da se vjera s vremenom izgubi i nestane? Dal je ta vjera svo ovo vrijeme dosad u meni bila slaba?
Ne znam, vjera mi više kao takva ne znači skoro pa ništa, svi ovi sakramenti su bili nepotrebni i ne predstavljaju mi nikakvo veliko značenje u životu, premda me se uvjeravalo da je to jedna velika stvar u životu. Sad na to gledam kao na neko bespotrebno trošenje vremena i novaca mojih roditelja, obitelji, koji su me i darivali stvarima koje mi sada nemaju nekakvu važnost.
Vjerujem li dalje u Boga, u Isusa, sve ostale svece, Duha Svetoga? Vjerujem li u Bibliju kao takvu? Vjerujem li u Crkvu? Više ne i ne mogu se povezati nikako sa svime time. Izgubio sam doticaj s time i osjećam nekakvu žalost zbog toga svega jer sve ove godine sam vjerovao u nešto što mi sada ne znači više ništa.
Nestala je vjera u snagu molitve koja mi je sada izgleda kao čisto samozavaravanje, nestalo je vjerovanje da Bog ima za svakog neki određeni put i da će nam biti pokazano kojim putem trebamo ići, sve je to samo čisto samozavaravanje, uvjeravanje da te neke stvari imaju veliku snagu, ali ne osjećam je više.
Za kraj, trebam mišljenja ljudi oko svega ovoga i dal postoje osobe koje su nešto slično doživjele ili možda čak osobe koje su vjeru izgubili, pa su je našli ponovo u nečemu, ali ja sad trenutno to ne mogu vratiti jer ne vidim u ničemu nešto što bih mogao povezati sa svojom vjerom koja je tu bila prisutna cijeli moj život.
Isto tako, imam dodatno pitanje u vidu utjecaja okoline i/ili čak i medija u svemu tome. Jel moguće da postupci Crkve i ono što kršćanstvo kao takvo promiče može udaljiti neke osobe od njihove vjere? Mene je dijelom i to otjeralo, posebno iz crkve gdje su mise većinom bile orijentiranje u propitkivanje, osuđivanje, kritiziranje svega što se oko nas događa, neprihvaćanje ljudi drugih vjera, političkih uvjerenje i seksualne orijentacije, pa svi oni skandali vezani uz Crkvu, vjerovatno su se i temelji moje vjere u kršćanstvo jednostavno urušili jer u ljudima, koji bi vjeru trebali promicati i živjeti s njom, ne vidim više uzora. Ne vidim nekoga tko mi može pokazati kako da živim svoju vjeru, jer ako oni sami ne žive onako kako je Isus sa svojim apostolima propovjedao, onda ni ja ne mogu biti u doticaju sa svime time jer ovo što je danas prisutno u Crkvi me jednostavno samo odbija, to nije ono što mi zdrav razum pokazuje kao nešto dobro. Tako se onda ni ne mogu više poistovijetiti sa svojom vjerom i evo, s vremenom ona kao da je nestala i nema je više u meni...
Volih bih čuti vaše komentare, iskustva, mišljenja, ali odgovore na ona postavljena pitanja koja sam vam napisao, možda dođem do konačnog objašnjenja zašto sam izgubio svoju vjeru. Hvala.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire