Nakon članka objavljenog u tjedniku 7Dnevno u svezi zataškavanja ratnih zločina u glinskom kraju, ipak su se tamo počele događati značajne promjene. Prema našim saznanjima, policija je počela raditi svoj posao.
Tako su vijećnik SDP-a Pero Miličević i Stanko Čića već privedeni na obavijesni policijski razgovor. Povod njihovom privođenju bila je provjera naših informacija u svezi njihovog djelovanja u redovima terorističke vojske tzv. SAO Krajine na Banovini do 1995. godine.
Teroristi – SDP-ovci na "položajima"
Miličević je priveden i zbog saznanja o ometanju istrage ubojstava šestero starijih osoba iz Banskih Kovačevaca. Stanko Čića je u tzv. SAO Krajini bio policijski isljednik i često je premlaćivao Hrvate u glinskom zatvoru za vrijeme ispitivanja. Tijekom jednog takvog ispitivanja 1992. godine, trojica zarobljenih Hrvata su od batina umrli. Od dvojice koji su ih ispitivali, jedan je bio Stanko Čića, a drugi Ranko Pralica. Oni su čak poticali i ostale teroriste na batinanje Hrvata. O postupcima Stanka Čiće postoji i svjedočenje Bošnjakinje otetete iz autobusa u Slunju, za vrijeme Domovinskog rata, koja je bila mučena i silovana na području Gline, a nad kojom se i Čića često iživljavao "odgojnom palicom". Ustrašena žena nikada nije zaliječila psihičke rane.
Međutim, tu nije kraj nekadašnjih srpskih terorista koji su se nakon zločina uvukli u vode hrvatske politike na Banovini. Tako je Pavao Dugošija, danas predsjednik Gradskog vijeća u Vrginmostu i "ugledan" član SDP-a, nekada bio kapetan tenkovske jedinice tzv. SAO Krajine, podređen načelniku brigade za "sigurnosne poslove" 8. operativne zone, Petru Ajdinoviću, zloglasnom pukovniku, organizatoru genocida na Banovini.
Već spomenuti Stanko Čića bio je pod zapovijedanjem drugog "bezbednjačkog ešalona" tzv. SAO Krajine, zapovjednika Mile Malobabića, uz skupinu ratnih zločinaca - Pane Bulat i Stevo Vojnović - uz operativno rukovođenje Nikole Zimonje. Kada se samo povežu imena oko Čiće i Miličevića, samo naivac može vjerovati da oni i danas nisu dio srpske političke zavjere. Upravo imena "bezbednjaka" bivše JNA najbolje govore o današnjem značaju "uglednih" građana Banovine i članova SDP-a koji i sada rovare protiv Hrvatske. Miličević, preko tzv. antifašista, želi progurati postavljanje spomenika partizanima, na kojem je lik katoličkoga svećenika s nožem. Tako bi želio proširiti mržnju između katolika i pravoslavaca. Iako je taj spomenik mržnje maknut uspostavom hrvatske države, Miličević dobro zna što bi on značio danas za odnos Hrvata i Srba. Očito je da njegova bolesna mržnja prema hrvatskom narodu nikada neće prestati.
Traže izdajicu u svojim redovima
Prošle subote izbila je velika svađa i tučnjava u četničkom kokošinjcu. Naime, u jednoj gostionici u Vrginmostu, nekadašnji teroristi su tražili izdajicu u svojim redovima koji ih "cinka" novinaru 7Dnevnog. To samo znači da nervoza srpskih terorista raste sa svakom našom novom objavom njihovih tajni. Tako se polako na Banovini počinje odmotavati dosad njihova prešućivana istina o ubojstvima Hrvata u Domovinskom ratu - otkrivena imena su potakla i policiju na djelovanje, a dosad šutljivi srpski svjedoci zločina postaju - aktivni svjedoci. Na osnovu našeg pisanja i pritiska javnosti na vidjelo je napokon izašlo njihovo zataškavanje genocida kojeg su počinili nad Hrvatima glinskog kraja.
Todor Urukalo je tako zataškavao istinu o 150 Hrvata zvjerski ubijenih 1991. godine. Bio je organizator njihovih tajnih zakapanja na raznim lokacijama dok je bio vodeći čovjek Civilne zaštite toga kraja u tzv. Republici Srpskoj Krajini. Nakon našeg teksta i otkrivanja njegove uloge u genocidu, Urukalo je prije desetak dana preminuo u svom stanu od infarkta. Nije se znao nositi s pritiskom građana i braniteljskih udruga zbog njegove uloge u tom zločinu.
Petar Pločić je za vrijeme tzv. SAO Krajine bio pomoćnik načelnika za evakuacije glinskog kraja. Zajedno s Todorom Urukalom, uklanjao je i pokapao 150 pobijenih Hrvata nakon srpskog planiranog genocida. Bili su svjedoci svih tih ubojstava i načina kako su nedužni Hrvati ubijeni. I dok je Todor Urukalo nedavno preminuo, Pločića sada čeka istraga.
Tako su vijećnik SDP-a Pero Miličević i Stanko Čića već privedeni na obavijesni policijski razgovor. Povod njihovom privođenju bila je provjera naših informacija u svezi njihovog djelovanja u redovima terorističke vojske tzv. SAO Krajine na Banovini do 1995. godine.
Teroristi – SDP-ovci na "položajima"
Miličević je priveden i zbog saznanja o ometanju istrage ubojstava šestero starijih osoba iz Banskih Kovačevaca. Stanko Čića je u tzv. SAO Krajini bio policijski isljednik i često je premlaćivao Hrvate u glinskom zatvoru za vrijeme ispitivanja. Tijekom jednog takvog ispitivanja 1992. godine, trojica zarobljenih Hrvata su od batina umrli. Od dvojice koji su ih ispitivali, jedan je bio Stanko Čića, a drugi Ranko Pralica. Oni su čak poticali i ostale teroriste na batinanje Hrvata. O postupcima Stanka Čiće postoji i svjedočenje Bošnjakinje otetete iz autobusa u Slunju, za vrijeme Domovinskog rata, koja je bila mučena i silovana na području Gline, a nad kojom se i Čića često iživljavao "odgojnom palicom". Ustrašena žena nikada nije zaliječila psihičke rane.
Međutim, tu nije kraj nekadašnjih srpskih terorista koji su se nakon zločina uvukli u vode hrvatske politike na Banovini. Tako je Pavao Dugošija, danas predsjednik Gradskog vijeća u Vrginmostu i "ugledan" član SDP-a, nekada bio kapetan tenkovske jedinice tzv. SAO Krajine, podređen načelniku brigade za "sigurnosne poslove" 8. operativne zone, Petru Ajdinoviću, zloglasnom pukovniku, organizatoru genocida na Banovini.
Već spomenuti Stanko Čića bio je pod zapovijedanjem drugog "bezbednjačkog ešalona" tzv. SAO Krajine, zapovjednika Mile Malobabića, uz skupinu ratnih zločinaca - Pane Bulat i Stevo Vojnović - uz operativno rukovođenje Nikole Zimonje. Kada se samo povežu imena oko Čiće i Miličevića, samo naivac može vjerovati da oni i danas nisu dio srpske političke zavjere. Upravo imena "bezbednjaka" bivše JNA najbolje govore o današnjem značaju "uglednih" građana Banovine i članova SDP-a koji i sada rovare protiv Hrvatske. Miličević, preko tzv. antifašista, želi progurati postavljanje spomenika partizanima, na kojem je lik katoličkoga svećenika s nožem. Tako bi želio proširiti mržnju između katolika i pravoslavaca. Iako je taj spomenik mržnje maknut uspostavom hrvatske države, Miličević dobro zna što bi on značio danas za odnos Hrvata i Srba. Očito je da njegova bolesna mržnja prema hrvatskom narodu nikada neće prestati.
Traže izdajicu u svojim redovima
Prošle subote izbila je velika svađa i tučnjava u četničkom kokošinjcu. Naime, u jednoj gostionici u Vrginmostu, nekadašnji teroristi su tražili izdajicu u svojim redovima koji ih "cinka" novinaru 7Dnevnog. To samo znači da nervoza srpskih terorista raste sa svakom našom novom objavom njihovih tajni. Tako se polako na Banovini počinje odmotavati dosad njihova prešućivana istina o ubojstvima Hrvata u Domovinskom ratu - otkrivena imena su potakla i policiju na djelovanje, a dosad šutljivi srpski svjedoci zločina postaju - aktivni svjedoci. Na osnovu našeg pisanja i pritiska javnosti na vidjelo je napokon izašlo njihovo zataškavanje genocida kojeg su počinili nad Hrvatima glinskog kraja.
Todor Urukalo je tako zataškavao istinu o 150 Hrvata zvjerski ubijenih 1991. godine. Bio je organizator njihovih tajnih zakapanja na raznim lokacijama dok je bio vodeći čovjek Civilne zaštite toga kraja u tzv. Republici Srpskoj Krajini. Nakon našeg teksta i otkrivanja njegove uloge u genocidu, Urukalo je prije desetak dana preminuo u svom stanu od infarkta. Nije se znao nositi s pritiskom građana i braniteljskih udruga zbog njegove uloge u tom zločinu.
Petar Pločić je za vrijeme tzv. SAO Krajine bio pomoćnik načelnika za evakuacije glinskog kraja. Zajedno s Todorom Urukalom, uklanjao je i pokapao 150 pobijenih Hrvata nakon srpskog planiranog genocida. Bili su svjedoci svih tih ubojstava i načina kako su nedužni Hrvati ubijeni. I dok je Todor Urukalo nedavno preminuo, Pločića sada čeka istraga.
Srpski teroristi na Banovini, SDP - utočište srpskih terorista!?
