Trazim odgovor na pitanje tko su ljudi koje cu opisati, a ako ja nesto krivo tumacim, onda me zanima odgovor na pitanje sto nije u redu sa mnom?
Povrsno se socijaliziraju, glume prijatelje, nemaju bas sto entuzijasticno pricati, ako se i bave necime s entuzijazmom onda to rade s nekom durgom ekipom, puno toga skrivaju, ponekad me zaobilaze kao govno, ne pozdravljaju, i savrseno mirno zive na takav nacin.
Sve suprotno, okrenuto za 180 stupnjeva se dogada ako:
- postignem financijski uspjeh
- imam nesto sto oni nemaju
- znam nesto sto oni ne znaju
- zapocnem ljubavnu vezu
- los odnos sa mnom ce im poremetit planove za uvlacenje u dupe izvjesnoj osobi
U tim situacijama dvolicni osmjeh od uha do uha, komplimenti, superlativi, pa gdje si, pa sta si, pa kako si, pa indirektne sugestije kako im nedostaju financijska sredstva (a znam da nije istina, vec zele sacuvati zonu sigurnosti i kloniti se minusa). Onda npr. cuvanje dobre slike o sebi - netko tko ne dobije potrebu me nazvati za kavu, na moj poziv na pivo / kavu nije u stanju odgovoriti s "mogu", znamo se vise od pola zivota, me odjednom zove na svadbu :lol:
Prilicno su naporni kad zapocnem novu ljubavnu vezu: ..."Eeeej, vidio sam te neki dan bio si tamo s nekom"... A prije toga bez ikakve komunikacije mjesecima :504:
Ne bih ovaj post pisao bezveze, radi se o licnostima koje poznajem minimalno u trajanju pola zivota pa navise. Od ljudi koje sam ikada sreo i birao za prijatelje smatram da spadaju medu bolje. A tako se ponasaju. Imam 31 godinu.
Molio bih da ovo ne poprimi filozofski karakter: "Covjek je na kraju zivotinja, normalno je da ces interesirat ljude dok raspolazes za zivot bitnim resursima, a poslije ne. Zar te to nisu naucili?"
Ovo je mozda za neku drugu temu, ali djeluje mi kao da su takvi oblici ponasanja u samom zametku psihickih problema kod osoba koje su za psihicke probleme bioloski predispozicionirane.
Za sebe mislim da nemam nekih psihickih tegoba samo se jako lose i rezignirano osjecam. Da ovo potraje, ako i potraje, to onda nece biti dobro.
Povrsno se socijaliziraju, glume prijatelje, nemaju bas sto entuzijasticno pricati, ako se i bave necime s entuzijazmom onda to rade s nekom durgom ekipom, puno toga skrivaju, ponekad me zaobilaze kao govno, ne pozdravljaju, i savrseno mirno zive na takav nacin.
Sve suprotno, okrenuto za 180 stupnjeva se dogada ako:
- postignem financijski uspjeh
- imam nesto sto oni nemaju
- znam nesto sto oni ne znaju
- zapocnem ljubavnu vezu
- los odnos sa mnom ce im poremetit planove za uvlacenje u dupe izvjesnoj osobi
U tim situacijama dvolicni osmjeh od uha do uha, komplimenti, superlativi, pa gdje si, pa sta si, pa kako si, pa indirektne sugestije kako im nedostaju financijska sredstva (a znam da nije istina, vec zele sacuvati zonu sigurnosti i kloniti se minusa). Onda npr. cuvanje dobre slike o sebi - netko tko ne dobije potrebu me nazvati za kavu, na moj poziv na pivo / kavu nije u stanju odgovoriti s "mogu", znamo se vise od pola zivota, me odjednom zove na svadbu :lol:
Prilicno su naporni kad zapocnem novu ljubavnu vezu: ..."Eeeej, vidio sam te neki dan bio si tamo s nekom"... A prije toga bez ikakve komunikacije mjesecima :504:
Ne bih ovaj post pisao bezveze, radi se o licnostima koje poznajem minimalno u trajanju pola zivota pa navise. Od ljudi koje sam ikada sreo i birao za prijatelje smatram da spadaju medu bolje. A tako se ponasaju. Imam 31 godinu.
Molio bih da ovo ne poprimi filozofski karakter: "Covjek je na kraju zivotinja, normalno je da ces interesirat ljude dok raspolazes za zivot bitnim resursima, a poslije ne. Zar te to nisu naucili?"
Ovo je mozda za neku drugu temu, ali djeluje mi kao da su takvi oblici ponasanja u samom zametku psihickih problema kod osoba koje su za psihicke probleme bioloski predispozicionirane.
Za sebe mislim da nemam nekih psihickih tegoba samo se jako lose i rezignirano osjecam. Da ovo potraje, ako i potraje, to onda nece biti dobro.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire