Dakle priča je slijedeća:
već godinama slušam ljude kako mi govore da sam zgodna, da je meni lako u životu jer sigurno svatko želi biti sa mnom i da ja mogu birat...dosta mi je što samo sline za mnom kad me vide i očima me skidaju, a na kraju ih je "strah" ili su "sramežljivi"... dosta mi je takvih priča, dosta mi je da kad god se nađem s nekim na samo on mi kaže "sviđaš mi se odavno ali jednostavno mi izgleda nemoguće da bi cura kao ti htjela imati išta sa mnom". Pod time "cura kao ti" naravno da ne znam i ne shvaćam što zapravo misle.
još ispadam izbriljiva jer sam sama i naravno "zgodna" pa čim sam sama sigurno znači da sam i jako izbirljiva, a jednostavno nema tog čovjeka s kojim se vidim, jer su svi kad se na kraju nađemo na samo, jednostavno "ispod" mene, kao da se tamo sami smjeste, i kao neki psi stoje i daju mi za pravo što god ja rekla. Istina je da uopce nisam zgodna toliko koliko vjerojatno imam taj svoj stav, karakter, i naravno tijelo, i vanjština očito udara u glavu muškarcima ili ne znam što.
Uglavnom, ne znam što da radim, kako da se promijenim, pokušala sam i biti mirna, i biti sramežljiva, i biti nešto drugo, ali jednostavno znate i sami da to tako ne ide, jer uvijek ispliva na površinu prava osobina čovjeka... i tako ja sam još uvijek sama, a vjerujte mi fali mi onaj čovjek s kojim mogu biti normalna i imati nomalan odnos.
Dosta mi je više te neke superiornosti, a ipak volim biti zgodna, ali želim ravnopravan odnos. Dečka s glavom. Sa svojom glavom.
Imate kakav savjet za mene? Osim što ću se vjerojatno načitati gluposti :)
već godinama slušam ljude kako mi govore da sam zgodna, da je meni lako u životu jer sigurno svatko želi biti sa mnom i da ja mogu birat...dosta mi je što samo sline za mnom kad me vide i očima me skidaju, a na kraju ih je "strah" ili su "sramežljivi"... dosta mi je takvih priča, dosta mi je da kad god se nađem s nekim na samo on mi kaže "sviđaš mi se odavno ali jednostavno mi izgleda nemoguće da bi cura kao ti htjela imati išta sa mnom". Pod time "cura kao ti" naravno da ne znam i ne shvaćam što zapravo misle.
još ispadam izbriljiva jer sam sama i naravno "zgodna" pa čim sam sama sigurno znači da sam i jako izbirljiva, a jednostavno nema tog čovjeka s kojim se vidim, jer su svi kad se na kraju nađemo na samo, jednostavno "ispod" mene, kao da se tamo sami smjeste, i kao neki psi stoje i daju mi za pravo što god ja rekla. Istina je da uopce nisam zgodna toliko koliko vjerojatno imam taj svoj stav, karakter, i naravno tijelo, i vanjština očito udara u glavu muškarcima ili ne znam što.
Uglavnom, ne znam što da radim, kako da se promijenim, pokušala sam i biti mirna, i biti sramežljiva, i biti nešto drugo, ali jednostavno znate i sami da to tako ne ide, jer uvijek ispliva na površinu prava osobina čovjeka... i tako ja sam još uvijek sama, a vjerujte mi fali mi onaj čovjek s kojim mogu biti normalna i imati nomalan odnos.
Dosta mi je više te neke superiornosti, a ipak volim biti zgodna, ali želim ravnopravan odnos. Dečka s glavom. Sa svojom glavom.
Imate kakav savjet za mene? Osim što ću se vjerojatno načitati gluposti :)
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire